Svako malo sad na jednom sad na drugom portalu, sad u jednim sad u drugim novinama,
pojavi se koji rugalački tekst protiv Crkve ili protiv nekog biskupa ili protiv nacionalnih
vrijednosti. Kad bi se netko našao da ovakve dežurne rugalice ismije, učinio bi dobro
djelo. No je li to baš potrebno? Nije li već i ovakav stil zapažanja dobar pokazatelj
onoga što dotičnik u sebi nosi i čemu se urednik ili ravnatelj veseli što i njih razotkriva.
Svaka javno izgovorena riječ podložna je sudu javnosti. Ali svjedoci smo također da
se upravo nabrojene vrijednosti izruguju pa tako istodobno na žalost postajemo i svjedoci
nečije zlobe. Takvi dežurni zlobnici kao da si žele dati na važnosti kad i ono vrlo
važno za svakoga čovjeka i svaku instituciju desakraliziraju, a umišljaju si da su
pametni. U tu nepamet svakako idu komentari protiv papina dolaska u Hrvatsku ili komentari
o hrvatskim svetinjama poput pisanja bivših feralovaca koji su opet našli utočište
u sebi sličnima. Onda se daje i mnogo prostora onima koji se plaše vlastite nevjere
pa udaraju po vjernicima. Kao da većina hrvatskoga pučanstva nije ipak katoličko i
ono puni proračun. A budući da je nevjernika vrlo malo, ali su hrabri i glasni, valjda
i sami mogu zaključiti da se ni proračun ne puni toliko njihovima novcem, pa se ne
će ni papa obogatiti njime. A da malo više otvore oči i uši za ono što Papa znači
u svijetu, pa i za nas, i što nam ima reći, valjda bi osim mržnje i neke druge kvalitete
mogle doći više do izražaja. Oni pak koji nikako ne vole Hrvatsku, pogotovu što
ih je porazila, sada izmišljaju neki genocid. Ali nije im stalo do pravde, nego do
novca, to je više nego očito. Hrvatsku se može i bezrazložno blatiti kako kome padne
na pamet, a samo zato što je možda Mladić uhićen, već bi se imala skinuti ljaga sa
Srbije, kako prenose mediji Tadićevu izjavu.