Crkva i politika

U organizaciji Udruge katoličkih intelektualaca, drugoga dana Tjedna kršćanske kulture 23. svibnja u Klubu knjižare Nova u Osijeku održana je tribina "Crkva i politika", koju je moderirala mr. Zvjezdana Penava Brekalo te uvodno predstavila predavača Mladena Milića, dipl. teologa i predsjednika UKI-ja.
Promišljanja na tribini potvrdila su aktualnu plodnu misao o politici pape Benedikta XVI. o čemu svjedoče brojna djela. "Često polazište misli pape Benedikta XVI. je kriza Europe kao znak vremena, kriza ustrojstva, moralna i religijsko-odgojna kriza. Glede interesa za religiozno, ne možemo reći da nije prisutan, no imamo sinkretizam življenja religije pod vidom "trebanja", jer nekima Crkva služi kao servis. Smije li se Crkva baviti politikom? Argumenti su za – da. Crkva je katalizator politici u hodu prema općem dobru", uvodno je kazao Milić, filozofijski razlažući o odnosu Crkve prema politici unutar demokracije i marksizma.
"Područje bavljenja politikom nije budućnost, nego sadašnjost. Komunizam je najbolje uspio među Slavenima jer su mesijanski narodi s pogledom boljega u budućnosti. I Papa kaže kako demokratska država ne poznaje mesijanizam. Kršćanska, pak, vjera treba širiti sekularnost države. Sama nikad ne treba postati država, ali ne smije ostati pasivna i konkretan primjer je socijalni nauk Crkve. Sekularna država mora ostvariti uvjete za prave vrednote, a ne stvarati vrednote. Crkva ne može postati država jer bi to ugrozilo njeno poslanje. Predstavnici Crkve ne mogu djelovati politički. Može postojati sekularna država, a ne može postojati ateistička država, dok mi često izjednačavamo ateističko i sekularno", kazao je predavač, zaključujući kako je Crkva uvijek načelo univerzalnosti i "što je bolje ostvarena država i zadovoljstvo pojedinca, lakše će se ostvariti rad na Kraljevstvu Božjem i Kraljevstvu nebeskom".
U diskusiji s posjetiteljima tribine Milić je pojasnio zašto je prošlo vrijeme osnivanja kršćanskih stranaka, približio stav J. Ratzingera o kršćaninu dopuštenom bavljenju politikom u nekoj stranci do trenutka kada se stranačko djelovanje kosi s kršćanskom savješću. Čulo se kako klerici ne mogu aktivno pripadati stranci, baš stoga što "Crkva počiva na načelu univerzalnosti, a politika na parcijalnosti". Rečeno je, među ostalim u zaključku, kako Crkva i društvo nisu dovoljno svjesni političke misli J. Ratzingera (današnjega Pape) koji je ponajbolje promislio odnos Crkve i politike u kontekstu povijesne misli o razumu, te uloga kršćana laika treba biti angažiranija u politici. "Imamo dobre katolike, ali nemamo kršćana laika koji će u pravom smislu intelektualaca biti angažirani i sposobni racionalno pretočiti kršćanske vrednote u djela", zaključio je Milić.