Kleveta uvijek čini klevetnika gorim, ali oklevetanoga nikada, piše u Kani Josip Sanko
Rabar, navodeći Charlesa Coltona. Kadšto bismo to mogli primijeniti i na neke novinare
poput nekog Predraga Lucića koji kao da je alergičan na monsinjora Miklenića iz Glasa
Koncila. Kad mu već nije dorastao, onda ga pokušava ismijavati kao uostalom i sve
što je katoličko i hrvatsko. Ispod pera toga Lucića stalno proviruje partizanština
i jugonostalgičarstvo. Valjalo bi njemu i sličnima ukratko ponoviti ono što donosi
katolički mjesečnik MI iz pera prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana koji
još 1981. piše: Onima kojima nedostaje hrabrosti da pogledaju povijesnoj istini u
oči, obično nedostaje časnih namjera o budućnosti. Napominjući potom da se na lažima
ne može izgraditi ništa trajno i zbiljski, Tuđman je predvidivo da će fiktivne strukture
u jugoslavenskoj historiografiji zadesiti neizbježna sudbina svih izmišljotina. U
Hrvatskom se pak državnom saboru čak čuje da Tito nije pakovao opoziciji. Tko nam
to prodaje viceve o višestranačju u komunizmu, kad se i za vic išlo na Goli otok i
u Gradišku? Na predstavljanju svoje knjige admiral Domazet je među ostalim kazao:
Hrvatska je pobijedila u ratu a to nije nigdje bilo predviđeno.