Objavljena knjiga o enciklikama blaženoga Ivana Pavla II.

Teološke i socijalne misli Ivana Pavla II. kroz zbirku njegovih enciklika – sadržaj je knjige naslovljene „Splendor Veritatis“, predstavljene 19. svibnja u Rimu. Uvod je tom djelu, podijeljenom u tri knjige, koje obuhvaćaju i tekst na latinskom, napisao papa Benedikt XVI., dok je biografski spomen pripremio krakowski nadbiskup kardinal Dziwisz.
Krist je glavni put Crkve; pomaže čovjeku shvatiti samoga sebe, i vratiti se svojim vrednotama – nit je vodilja papinstva dugoga 26 godina, a koja se nazire u svim enciklikama blaženoga Ivana Pavla Drugoga. Četrnaest enciklika, od kojih je prva 'Redemptor Hominis', koja započinje poput zvuka trube: Isus Krist otkupitelj čovjeka, Isus Krist središte povijesti i svemira – istaknuo je za našu radijsku postaju kardinal Giovanni Battista Re, bivši pročelnik Zbora za biskupe. Papa Ivan Pavao II., s jedne je strane bio mistik, ali s druge vrlo blizak ljudima i duboko uključen u povijest – dodao je kardinal.
Četiri su velike teme enciklika Ivana Pavla II., koje je odredio njegov nasljednik papa Benedikt Šesnaesti. Od trojstvenoga triptiha iz prvoga razdoblja, do pet dokumenata posvećenih Crkvi, njezinom poslanju u svijetu, i njezinim odnosima s drugim vjeroispovijestima. Od 'Veritatis Splendor', „Evangelium Vitae“ i „Fides et Ratio“, pravih traktata moralne filozofije, do triju socijalnih enciklika, s njihovim kritikama komunizma i izopačenja kapitalizma.
Napisao je dakle tri socijalne enciklike – napomenuo je pater Edward Fallugia, pisac napomena u spomenutom djelu. 'Laborem exercens', 1981. godine, u kojoj ne govori toliko o radu koliko o radniku; zatim 'Sollicitudo rei socialis', 1987., u kojoj napada oba sustava jer ne poštuju čovjeka, zbog toga što nemaju viđenje cjelovitoga čovjeka čija je duša Krist; i treća enciklika 'Centesimus Annus', iz 1991. godine, koja nastavlja analizu o tomu što je napredak. Što je napredak ako on ne vodi do Krista? – istaknuo je pater Fallugia.
Međutim, možda je najljepša enciklika Ivana Pavla II. bila – kako je rekao Joaquín Navarro-Valls tijekom predstavljanja – petnaesta, ona nikad napisana, nego posvjedočena njegovim životom i bolešću. Riječ je o pravom uzoru vjere i ljudskoga trpljenja.