O toj važnoj obljetnici za sav hrvatski narod na hrvatskim portalima ni riječi kao
ni u novinama, barem ne u elektronskim izdanjima. Ali zato se odmah pojavi Stephen
Howking koji ne samo da ruši teologiju i Boga, nego i filozofiju. Ostaje samo fizika
kao jedina znanost. I sad ti preostaje da samo ovakvu rušitelju vjeruješ. I možeš
li uopće onda izdržati vlastito postojanje, kako ga upravo on teško nosi. A Bošković
je bio i fizičar i astronom i geodet i diplomat, a ipak pobožni isusovac koji je i
puku Božjem bio na raspolaganju kao propovjednik i ispovjednik, osim što je bio i
profesor. Na kraju je svojega glavnoga djela napisao: Još mi preostaje istaknuti
da nitko tko je zdrave pameti ne može posumnjati da je Onaj, koji u stvaranju prirode
očituje toliku dalekovidnost i toliko dobročinstvo za nas kad nas je već izabrao da
se brinemo za svoje potrebe i interese, još se htio očitovati u Objavi da bismo ga
mogli bolje upoznati, častiti i ljubiti. I to sve stoga što je naš um tako ograničen
da jedva sam može ponešto dokučiti. Kad do toga dođemo bit će lako shvatiti među tolikim
apsurdnim i posve pogrešnim tumačenjima koja je objava ona prava. Pa ipak ona nadilazi
obzor naravne filozofije koju sam u ovom svom djelu protumačio a od koje sam zadobio
velikih i važnih plodova. A Srbi ne samo da prisvajaju Držića nego i Boškovića.
S tim u vezi valja pripomenuti da se u svim srpskim pisanjima o Boškoviću navodi jednostavno
kako je on Srbin. Zanimalo bi me samo koji bi to Srbin učvršćivao kupolu bazilike
svetoga Petra s tolikom ljubavlju i koji bi to Srbin predano radio u diplomaciji Svete
Stolice, i koji bi to Srbin u Beču pozdravio Hrvate kao svoje sunarodnjake. Danas
je već tjedan dana od pojave komentara u Glasu Koncila na što su se obrušili novinari
površno čitajući taj komentar. I dok jedni u tom komentaru vide razlog šutnje novinara
pred Bozanićem, drugi ipak uočavaju da je pravi razlog u tomu da se zapravo novinari
i vlasnici novina i ne bore za istinske vrijednosti.