Uz 18. svibnja o tristotoj obljetnici rođenja isusovca Ruđera Boškovića središnja
proslava u organizaciji Akademije tehničkih znanosti Hrvatske i Ministarstva znanosti,
obrazovanja i sporta održana je danas u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u
Zagrebu. Svečanosti pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, predsjednika Republike
Hrvatske i Vlade RH, nazočili su i predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić, predsjednik
RH Ivo Josipović, izaslanik predsjednice Vlade ministar znanosti, obrazovanja i sporta
Radovan Fuks. Uz brojne akademike, znanstvenike i javne i kulturne djelatnike, predstavnike
diplomatsko-konzularnog zbora akreditiranog u Republici Hrvatskoj, svečanosti su nazočili
i predstavnici vjerskih zajednica među kojima i dubrovački biskup Mate Uzinić i zagrebački
pomoćni biskup Valentin Pozaić. Mnogi su poznati znanstvenici osvijetlili Boškovićevo
djelo s različitih vidika, no pater Ivan Koprek, govorio je o njegovu obiteljskom
i znanstvenom okružju iz doba prosvjetiteljstva. Evo drugoga dijela iz njegova intervjua
za naš radio. Prosvjetiteljstvo se posebno dičilo znanošću, posebno se u to vrijeme
veličalo znanje... Da, prosvjetiteljstvo je razvijalo poseban odnos prema znanosti
koja je svoju pobjedničku snagu pokazala stvaranjem i izgrađivanjem matematske prirodne
znanosti, a što nije mogao zadržati nikakav proturijek neke zemaljske moći. U toj
znanosti, koja se korijenila samo na naravnom mišljenju i koja je trajno napredovala,
ljudski je um dostigao ponosnu svijest svoje suverenosti. Zato se tu pojavio zadatak,
taj isti um primijeniti i na duhovno-povijesni svijet, te početke uzeti i provesti
u prirodni sustav duhovnih znanosti te tako rasvijetliti čitav život uma i upravo
tim umom nad njim zagospodariti. Tako je nastao ideal jedne intelektualne i na napretku
spoznaje zasnovane kulture, koja je svojim oslanjanjem na opće istine uma i mogućnošću
svojega neomeđenoga metodičkoga razvoja izgledala sposobnom za nedogledan napredak.
Otuda proizlaze crte koje su posvuda prosvjetiteljstvu vlastite: ponosna samosvijest
duha; osloboditi se svakojakoga ropstva i u svoje ruke preuzeti sudbinu budućnosti;
euforično povjerenje u nezadrživo napredovanje prema slobodi, dostojanstvu i sreći
čovjeka; svijest velike odgovornosti u tom slobodnom samoodređenju i ujedno nepokolebljiva
odvažnost da se sve povijesno podloži kritici uma; državu i društvo, gospodarstvo
i pravo, religiju i odgoj oblikovati prema vlastitim načelima; tolerancija i konačno,
usrećujuća vjera u solidarnost, bratimljenje čovječanstva (ideja Francuske revolucije)
na osnovu te intelektualne kulture koja se trajno razvija. U tom duhovnom kontekstu
sudjelovali su i pripadnici isusovačkoga reda, isusovci. Pa i Ruđer Bošković... Činjenica
je da su isusovci u 18. stoljeću bili ispunjeni velikim ponosom na svoje uspjehe,
zasluge i utjecaj... Isusovcima se pripisuje pronalazak sata s klatnom, pantografa,
barometra, teleskopa, mikroskopa. Isusovci su kompetentno raspravljali o magnetizmu,
optici i elektricitetu... Isusovci su promatrali, u nekim slučajevima prvi, trake
na Jupiterovom disku, Andromedinu maglicu i Saturnove prstenove. Iznosili su teorije
o cirkulaciji krvi, o mogućim tehnikama letenja, o načinu na koji Mjesec utječe na
plimu i oseku, o valnoj prirodi svjetlosti… Geografski zemljovidi ali i karte zviježđa
južne hemisfere, simbolička logika, mjere za suzbijanje poplava, uvođenje znakova
za zbrajanje i oduzimanje... – sve su to bila tipična isusovačka dostignuća. Na nekima
je izravno radio pater Bošković. Tko je Ruđer Bošković? Možete li kratko prikazati
njegov život? Rođen je u Dubrovniku, 18. svibnja 1711. godine, kao sedmo od osmero
djece majke Paule rođene Bettere i Nikole Boškovića, trgovca porijeklom iz istočne
Hercegovine. Bila je to uvažena dubrovačka obitelj, koji su svu svoju djecu šaljući
ih u slavni isusovački kolegij “Collegium Ragusinum” odgojili kao izuzetne intelektualce.
Četvero djece iz obitelji Bošković odlučili su se za duhovno, redovničko zvanje. Marija
je stupila u red dominikanki, Ignacije u dominikance, a Baro i Ruđer u isusovce. Druga
su djeca imali važnu ulogu u hrvatskoj kulturnoj povijesti. Petar je primjerice bio
hrvatski književnik i prevoditelj, Anica pak, s kojom je Ruđer bio posebno povezan,
spada u prva velika ženska imena hrvatske književnosti. S nepunih 15 godina je stupio
u isusovački novicijat u Rimu. Ruđer je prošao uobičajenu formaciju isusovačkoga
reda. Svoj filozofsko-teološki studij Bošković je dovršio sjajnim uspjehom. Kako je
to u isusovaca tada bio običaj, 5 sati je izlagao i od iznesenih prigovora branio
pred sveučilištem i profesorskim zborom, cijelu teologijsku i filozofijsku znanost
– tzv. examen ad universum. Za svećenika je zaređen 5. studenoga 1740. godine. Na
oltaru svetoga Alojzija Gonzage služio je svoju prvu sv. misu. Uz znanstveni rad Ruđer
je, kao svećenik, obavljao i svoje pastoralne aktivnosti najviše u kolegijskoj crkvi
sv. Ignacija: slavio je mise, katehizirao, propovijedao i ispovijedao.