Bošković i njegovo doba

Uz 18. svibnja o tristotoj obljetnici rođenja isusovca Ruđera Boškovića središnja proslava u organizaciji Akademije tehničkih znanosti Hrvatske i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta održana je danas u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Svečanosti pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, predsjednika Republike Hrvatske i Vlade RH, nazočili su i predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić, predsjednik RH Ivo Josipović, izaslanik predsjednice Vlade ministar znanosti, obrazovanja i sporta Radovan Fuks. Uz brojne akademike, znanstvenike i javne i kulturne djelatnike, predstavnike diplomatsko-konzularnog zbora akreditiranog u Republici Hrvatskoj, svečanosti su nazočili i predstavnici vjerskih zajednica među kojima i dubrovački biskup Mate Uzinić i zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić.
Mnogi su poznati znanstvenici osvijetlili Boškovićevo djelo s različitih vidika, no pater Ivan Koprek, govorio je o njegovu obiteljskom i znanstvenom okružju iz doba prosvjetiteljstva. Evo drugoga dijela iz njegova intervjua za naš radio.
Prosvjetiteljstvo se posebno dičilo znanošću, posebno se u to vrijeme veličalo znanje...
Da, prosvjetiteljstvo je razvijalo poseban odnos prema znanosti koja je svoju pobjedničku snagu pokazala stvaranjem i izgrađivanjem matematske prirodne znanosti, a što nije mogao zadržati nikakav proturijek neke zemaljske moći. U toj znanosti, koja se korijenila samo na naravnom mišljenju i koja je trajno napredovala, ljudski je um dostigao ponosnu svijest svoje suverenosti. Zato se tu pojavio zadatak, taj isti um primijeniti i na duhovno-povijesni svijet, te početke uzeti i provesti u prirodni sustav duhovnih znanosti te tako rasvijetliti čitav život uma i upravo tim umom nad njim zagospodariti. Tako je nastao ideal jedne intelektualne i na napretku spoznaje zasnovane kulture, koja je svojim oslanjanjem na opće istine uma i mogućnošću svojega neomeđenoga metodičkoga razvoja izgledala sposobnom za nedogledan napredak. Otuda proizlaze crte koje su posvuda prosvjetiteljstvu vlastite: ponosna samosvijest duha; osloboditi se svakojakoga ropstva i u svoje ruke preuzeti sudbinu budućnosti; euforično povjerenje u nezadrživo napredovanje prema slobodi, dostojanstvu i sreći čovjeka; svijest velike odgovornosti u tom slobodnom samoodređenju i ujedno nepokolebljiva odvažnost da se sve povijesno podloži kritici uma; državu i društvo, gospodarstvo i pravo, religiju i odgoj oblikovati prema vlastitim načelima; tolerancija i konačno, usrećujuća vjera u solidarnost, bratimljenje čovječanstva (ideja Francuske revolucije) na osnovu te intelektualne kulture koja se trajno razvija.
U tom duhovnom kontekstu sudjelovali su i pripadnici isusovačkoga reda, isusovci. Pa i Ruđer Bošković...
Činjenica je da su isusovci u 18. stoljeću bili ispunjeni velikim ponosom na svoje uspjehe, zasluge i utjecaj... Isusovcima se pripisuje pronalazak sata s klatnom, pantografa, barometra, teleskopa, mikroskopa. Isusovci su kompetentno raspravljali o magnetizmu, optici i elektricitetu... Isusovci su promatrali, u nekim slučajevima prvi, trake na Jupiterovom disku, Andromedinu maglicu i Saturnove prstenove. Iznosili su teorije o cirkulaciji krvi, o mogućim tehnikama letenja, o načinu na koji Mjesec utječe na plimu i oseku, o valnoj prirodi svjetlosti… Geografski zemljovidi ali i karte zviježđa južne hemisfere, simbolička logika, mjere za suzbijanje poplava, uvođenje znakova za zbrajanje i oduzimanje... – sve su to bila tipična isusovačka dostignuća. Na nekima je izravno radio pater Bošković.
Tko je Ruđer Bošković? Možete li kratko prikazati njegov život?
Rođen je u Dubrovniku, 18. svibnja 1711. godine, kao sedmo od osmero djece majke Paule rođene Bettere i Nikole Boškovića, trgovca porijeklom iz istočne Hercegovine. Bila je to uvažena dubrovačka obitelj, koji su svu svoju djecu šaljući ih u slavni isusovački kolegij “Collegium Ragusinum” odgojili kao izuzetne intelektualce. Četvero djece iz obitelji Bošković odlučili su se za duhovno, redovničko zvanje. Marija je stupila u red dominikanki, Ignacije u dominikance, a Baro i Ruđer u isusovce. Druga su djeca imali važnu ulogu u hrvatskoj kulturnoj povijesti. Petar je primjerice bio hrvatski književnik i prevoditelj, Anica pak, s kojom je Ruđer bio posebno povezan, spada u prva velika ženska imena hrvatske književnosti. S nepunih 15 godina je stupio u isusovački novicijat u Rimu. Ruđer je prošao uobičajenu formaciju isusovačkoga reda. Svoj filozofsko-teološki studij Bošković je dovršio sjajnim uspjehom. Kako je to u isusovaca tada bio običaj, 5 sati je izlagao i od iznesenih prigovora branio pred sveučilištem i profesorskim zborom, cijelu teologijsku i filozofijsku znanost – tzv. examen ad universum. Za svećenika je zaređen 5. studenoga 1740. godine. Na oltaru svetoga Alojzija Gonzage služio je svoju prvu sv. misu. Uz znanstveni rad Ruđer je, kao svećenik, obavljao i svoje pastoralne aktivnosti najviše u kolegijskoj crkvi sv. Ignacija: slavio je mise, katehizirao, propovijedao i ispovijedao.