Proslava 300. obljetnice rođenja Rugjera Boškovića
U srijedu 18. svibnja spomen je 300. obljetnice rođenja Josipa Rugjera Boškovića.
Dan prije, u utorak, 17. svibnja bit će svečana akademija u Zagrebu. No da toga svećenika,
isusovca, znanstvenika približimo malo više javnosti, podsjećamo najprije na ono što
je izrekao novi hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici, gospodin Filip Vučak predajući
vjerodajnice Svetom Ocu: Ove godine obilježavamo 300. obljetnicu rođenja velikog
hrvatskog znanstvenika i diplomata, isusovca Josipa Ruđer Boškovića, rodom iz Dubrovnika,
koji je najveći dio života proveo u Italiji gdje je i pokopan. Ovaj znanstveni genij
polovicom 18. stoljeće, pod pokroviteljstvom pape Benedikta XIV. Uspješno je pridonio
saniranju pukotine nastale na kupoli bazilike Svetoga Petra, spasivši
tako od propadanja ovo nenadmašivo Michelangelovo djelo. Stoga ćemo krajem ove godine
dostojno obilježiti ovu veliku obljetnicu na Sveučilištu Gregoriana, nekadašnjem Rimskom
Kolegiju, na kojem je studirao i poučavao i sam Bošković. Bilo bi nam drago kada bismo
na odgovarajući način mogli obilježiti i njegov rad na sanaciji kupole Svetoga Petra. S
tim je u vezi govorio i papa Benedikt XVI. kazavši: Sa zadovoljstvom sam doznao
da je vaš Sabor ovu godinu proglasio ‘Boškovićevom godinom’. Taj je isusovac bio fizičar,
astronom, matematičar, arhitekt, filozof i diplomat. Njegov život pokazuje
da se mogu uskladiti znanost i vjera, služenje majci domovini i založiti se
u Crkvi. Taj kršćanski znanstvenik govori mladima da je moguće ostvariti se u suvremenom
društvu i biti sretan kao vjernik. Poslušajmo međutim što je u razgovoru za
našu radijsku postaju u intervjuu rekao p. Ivan Koprek, aktualni provincijal Hrvatske
pokrajine Družbe Isusove. Taj ćemo intervju donijeti u tri dijela, danas, sutra i
prekosutra uoči same obljetnice. Najprije pater Koprek govori o ozračju koje je vladalo
u svijetu, a osobito na području znanosti, da bismo potom lakše razumjeli i sam pojavak
i djelovanje patra Rugjera Boškovića. Poznato je da ćemo u Hrvatskoj ali i
širom svijeta slaviti 300. godina od ređenja slavnoga isusovca i znanstvenika R. Boškovića.
Isusovci su u svojoj slavnoj ali i teškoj povijesti Reda između ostaloga duboko
zadužili povijest duhovnih ali prirodnih znanosti. Jedna je od važnih osoba bila i
R. Bošković. Bošković je, mogu slobodno tako reći, bio Europljanin prije ujedinjenja
Europe. Vjera i razum za njega nisu bila dva nepomirljiva i nedodirljiva pola koje
je nemoguće objediniti. I to već u 18. stoljeću, u vrijeme tzv. “prosvjetiteljstva”.
Spominjete prosvjetiteljstvo. Koje su glavne ideje “prosvjetiteljstva”? Kako
se Crkva ponašala u to vrijeme? Osamnaesto stoljeće je bilo vrijeme vjerskih
ratova ali i velikih znanstvenih otkrića; vrijeme svojevrsnoga susretanja kultura
i civilizacija; vrijeme napetosti i spajanja; vrijeme razuma i srca; vrijeme izrabljivanja
i težnje za pravednošću (jednakošću); vrijeme velikih prirodnih katastrofa (razoran
potres u Portugalu!) i revolucije (Francuska revolucija); vrijeme sukoba istine i
laži (pamfleti); vrijeme kritike i napretka... U tom su se vremenu rodile nove predodžbe
o čovjeku, o njegovom okolnom svijetu i društvenom životu. U razvoju modernoga života
duha obično se 18. stoljeće naziva “vremenom prosvjetiteljstva”. To vrijeme označava
epohu u kojoj je zapadno čovječanstvo, što je sazrelo do svoje neovisnosti, počelo
proširivati ono mišljenje koje je razvio veliki znanstveni pokret 16. i 17. stoljeća
na čitav život, tj. svijest o autonomiji uma uzdići na načelo oblikovanja života.
Preduvjete za to činili su renesansa i reformacija, u kojima se dovršilo oslobađanje
od Srednjega vijeka i proboj prema samostalnosti. Prosvjetiteljstvo je u mnogočemu
upravo bilo nastavak i daljnja izgradnja tih pokreta.