Prava se draž seksualnosti rađa iz veličine obzora koji otvara Bog

Prava se draž seksualnosti rađa iz veličine obzora koji otvara Bog; u tom se vidiku tijelo i duh ne suprotstavljaju - istaknuo je papa Benedikt XVI. primivši u petak, 13. svibnja, sudionike susreta održanoga na poticaj Papinskoga instituta za proučavanje braka i obitelji Ivan Pavao Drugi. Podsjetimo, tu je ustanovu utemeljio papa Wojtyła, i to prije 30 godina, odnosno – kako je podsjetio papa Benedikt XVI. – one godine kada je na njega, na Trgu svetoga Petra, izvršen atentat.
Potrebno je spojiti teologiju tijela s teologijom ljubavi, kako bi se pronašlo jedinstvo ljudskoga puta – tema je koju je Sveti Otac predložio nazočnima za njihov budući rad, a potom, polazeći od Michelangelovih slika golih tijela, istaknuo da su ona nastanjena svjetlošću, životom i sjajem. U Božjem nacrtu, naime, nema protivljenja između duha i tijela. Samo kada prizna prvotnu ljubav koja mu je dala život, čovjek može prihvatiti sebe, može se pomiriti s prirodom i sa svijetom – napomenuo je Papa te dodao da su i Adamovo i Evino tijelo, prije njihova pada, u savršenom skladu; eros je primanje ljubavi od Boga da bi se ona opet darovala.
U ljubavi je čovjek ponovno stvoren, odnosno, započinje novi život, život novoga jedinstva dviju osoba u jednom tijelu. Stoga se prava draž seksualnosti rađa iz veličine toga obzora koji se otvara: cjelovita ljepota, svijet druge osobe i 'naš' svijet koji nastaje iz jedinstva, obećanje zajedništva koje se tu skriva, nova plodnost, te put koji ljubav otvara prema Bogu, izvoru ljubavi. Jedinstvo u samo jednom tijelu tada postaje jedinstvo cijeloga života, sve dok muškarac i žena ne postanu i samo jedan duh – istaknuo je Sveti Otac.
Tako se otvara put na kojemu nas tijelo uči vrednoti vremena, polaganom dozrijevanju u ljubavi. U tom svjetlu, krepost čistoće dobiva novi smisao. Ona nije 'ne' užitcima i radosti života, nego veliki 'da' ljubavi kao dubokoj komunikaciji među ljudima, koja zahtijeva vrijeme i poštovanje, kao zajednički hod prema punini i kao ljubav koja postaje sposobna rađati život, i velikodušno prihvatiti novi život koji se rađa – istaknuo je Sveti Otac. Napomenuvši potom da tijelo ima i negativno izražavanje, jer nam, naime, govori o tlačenju drugoga, o želji za posjedovanjem i iskorištavanjem, Papa je istaknuo kako ipak znamo da takvo izražavanje ne pripada izvornom Božjem nacrtu, nego je plod grijeha. Kada se tijelo odvoji od svojega sinovskog osjećaja, od svoje veze sa Stvoriteljem, pobuni se protiv čovjeka, gubi svoju sposobnost za izražavanje zajedništva, te postaje prostor za prisvajanje drugoga. Nije li možda to drama seksualnosti koja danas ostaje zatvorena u uskom krugu vlastita tijela i osjećajnosti, ali koja se zapravo može ispuniti samo u pozivu na nešto veće? – upitao je Sveti Otac.
Napomenuvši nadalje da Bog nudi čovjeku put otkupljenja tijela, čiji se izraz čuva u obitelji kao mjestu na kojemu se isprepleću teologija tijela i teologija ljubavi, Papa je istaknuo da se upravo u obitelji, u iskustvu ljubavi koje primamo od roditelja, uči dobrota tijela. Tu se živi darivanje sebe u samo jednom tijelu, u bračnoj ljubavi koja spaja supružnike. Tu se iskušava plodnost ljubavi, a život se isprepleće s onim drugih naraštaja. U obitelji čovjek otkriva svoju relacionalnost, i to ne kao samostalni pojedinac koji se samoostvaruje, nego kao dijete, supružnik, roditelj, čiji se identitet temelji na pozivu na ljubav, na primanju sebe od drugih, i darivanju sebe drugima – istaknuo je Sveti Otac. U Utjelovljenju smo svjedoci ponizne kretnje Boga koji se snizuje prema tijelu kako bi ga potom uzdigao prema Sebi. Tijelo, toga „Adamova grješnika“, Krist uzdiže i otkupljuje. To je tijelo koje postaje puno svjetlosti Duha, puno Boga. S toga stajališta teologija tijela izbjegava opasnost površnosti i omogućuje shvatiti veličinu poziva na ljubav, koji je poziv na zajedništvo osoba u dvostrukom obliku života djevičanstva i braka – napomenuo je na kraju Sveti Otac.