Još je kao kardinal Josef Ratzinger jednoga popodneva držao predavanje u talijanskom
senatu. Predavanje je bilo o povijesti Europe i njezinim kršćanskim korijenima te
različitim ideološkim silnicama koje su se tijekom povijesti isprepletale na europsko
tlu i u europskom duhu. Tada je budući papa upotrijebio izraz 'diktatura relativizma'
– govoreći, naime, o nametljivosti onih koji ništa ne smatraju čvrstim, stalnim, trajnim.
Tom je zgodom kardinal Josef Ratzinger progovorio i o napadima na vjeru te primijetio:
kad se netko drzne išta reći ili napisati protiv islamskih ili židovskih ili drugih
svetinja, tada se i relativisti i ljevičari odjednom osjete potaknutima da brane te
svetinje. Ali kad se mnogi, a ne tek neki, usmjele što više blatiti kršćanske svetinje,
tada je to sloboda izražavanja, bilo da je riječ o knjigama, slikama, kazalištu ili
pak jednostavno o ulici. A sve su to jednostavno uličnjačke niskosti kojima nazovi-slobodnjaci
vrijeđaju ponajprije dostojanstvo samih sebe kad se tako nisko spuštaju, da ni samima
sebi nisu sveti. Današnji NZZ izravno u naslovu veli da su neredi i ubojstva
u Egiptu izričito iz vjerskih pobuda slično kao mnogi napadi na kršćane u dijelovima
Indije i Pakistana te na Srednjem istoku. Koliko je još potrebno mnogo istinskoga
prosvjetiteljskoga djelovanja da se dođe do spoznaje da nam drugi zato što je drukčiji
nije odmah neprijatelj i da ga valja prihvatiti upravo onako kako je Papa jučer govorio
u Veneciji o izbjeglicama iz sjeverne Afrike.