Molitveno bdijenje uoči beatifikacije Ivana Pavla II.
Molitvu Blaženoj Djevici Mariji, Majci Kristovoj, da iznutra obnovi svijet, izgovorio
je Benedikt XVI. u video-vezi s drevnim rimskim trkalištem, gdje je više od dvjesto
tisuća osoba u sabranosti molitve očekivalo beatifikaciju Ivana Pavla II. Molitveno
je bdijenje predvodio kardinal Agostino Vallini, Papin vikar za Rimsku biskupiju,
a odmah se u početku odjeknule glasovite riječi Ivana Pavla II., izgovorene na Svjetskom
danu mladih u Rimu: Rim je čuo ovu buku i nikad je neće zaboraviti. Neće je zaboraviti
Rim niti će je zaboraviti cijeli svijet, simbolički predstavljen u Rimu na molitvi
s papom i za papu. Lahor je spleo plamenove tisuća lojanica i poput zlatnog platna
na lijesu Ivana Pavla II. nad trkalištem je raskrilio plamen vjere stotina tisuća
srdaca, čvrstih u vjeri i sjećanju na Ivana Pavla II. Na platnu su se pozornice odvijali
prizori iz 26 godina dugoga pontifikata Ivana Pavla II., poljskog pape, a u međuvremenu
su se izmjenjivala svjedočanstva mnogih štovatelja. Prvi je Joaquìn Navarro-Valls,
glasnogovornik Ivana Pavla II. Tko je klicao 'Svetac odmah', zakasnio je – istaknuo
je Navarro-Valls – jer ili si svet za života, ili nikada nećeš biti svet. Ivan Pavao
II. zaista je bio svet: Od njega sam naučio poštivati čovjeka u kojem je on gledao
sliku Božju a glavno mu je bilo očuvati nadnaravno obilježje osobe jer je vrlo velika
opasnost da se s njom postupa kao s predmetom. To poštivanje, budući da sam živio
s njim, ne mogu zaboraviti. Hvala ti Ivane Pavle II. za remek djelo u koje si, s pomoću
Božjom, preobrazio svoj život – uskliknuo je Navarro-Valls. Muk je obuzeo poljanu
kad je prozborila časna sestra Marie Simon Pierre, koja je po zagovoru Ivana Pavla
II. ozdravila od Parkinsonove bolesti. Ona je ispripovijedala svoju kalvariju te opisala
Ivana Pavla II. riječima: Papa je Ivan Pavao II. bio Pastir po srcu Božjem, blizak
svima, siromašnima, malenima, bolesnima, branio je život, obitelj i mir – ustvrdila
je časna sestra. U riječima se kardinala Dzivisza, osobnoga tajnika Ivana Pavla
II., osjetila ljubav prema blaženiku. On je podsjetio na njegove apele protiv mafije
i rata u Iraku, na njegovo prijateljstvo s nekadašnjim talijanskim predsjednikom Pertinijem
koji mu se povjerio da je kršćanin, te na njegovu smrt. Preminuo je kao svetac, a
sam nas je pripremio za svoju smrt. Otišao je upravo tako kako se ide u drugi život.
On je vratio dostojanstvo smrti, pokazao je kako umire kršćanin – istaknuo je kardinal
Dzivisz. Nakon kardinalova govora, na note Kraljice neba, svi su ustali i uzdignutim
bakljama pozdravili su pojavak pape Benedikta XVI. Papa se u molitvi obratio Mariji,
siromašnoj i poniznoj ženi, slavnoj Kristovoj Majci. Molio ju je da nas vodi u životu
i da nas nauči biti uz slabe, trpeće i rubne: Nauči nas iznutra obnoviti svijet, u
dubini tišine i molitve, u bratskoj radosti, u nezamjenjivoj plodnosti križa – molio
je Benedikt XVI. Na bdijenju se molila krunica – otajstva svjetla – u izravnoj
video vezi s marijanskim svetištima u Krakovu, Bugandu u Tanzaniji, Harissi u Libanonu,
Gauadalupi u Meksiku i sa svetištem u Fatimi, svakoj desetini je prethodio glas pape
Ivana Pavla II. Molitvu je predvodio kardinal Agostino Vallini koji je uime Crkve
i svijeta zahvalio papi Wojtyłi. Iz njegova života prvotno prihvaćamo svjedočanstvo
vjere, čvrste i uvjerene, slobodne i beskompromisne, dosljedne sve do posljednjeg
daha, prokušane u naporu i bolesti, njegov se dobrotvorni utjecaj širio i u Crkvi
i u svijetu; a posvuda su ga slušali, na njegovim apostolskim putovanjima, milijuni
muškaraca i žena svake rase i kulture – istaknuo je kardinal Vallini. Ivan se
Pavao II. – dodao je kardinal – izravno predao Bogu da služi Crkvi; bila mu je žarka
želja da po euharistijskoj žrtvi bude jedno s Kristom Svećenikom: Krist je bio u početku,
u sredini i na vrhuncu svakog njegova dana; bio je smisao i svrha njegova djelovanja;
iz Krista je crpio snagu i puninu poniznosti. Tako se objašnjava njegova potreba da
uvijek moli: molitvi je dnevno posvećivao duge sate, a molitva prožimala je sav njegov
rad – ustvrdio je kardinal. Kardinal u njegovoj vjeri gleda otajstvo patnje koja
ga uvijek pratila, u vjeri se sučelio s bolešću, agonijom i smrću. Papa je predvidio
mukotrpni prijelaz iz modernoga doba u novu povijest, vjerujući u ljudsku osobu i
braneći uvijek je pred državama i međunarodnih ustanovama. Volio je čovjeka, naročito
one – kako je govorio – koje je život ranio: siromahe, bolesnike, bezimene i od društva
odbačene. A mlade je posebno volio, njih je po Svjetskim danima mladih učinio protagonistima
povijesti. Spomen na ljubljenoga papu nije vraćanje u povijest nego poticaj da se
zahvaljujući njegovoj duhovnoj i ljudskoj baštini s pouzdanjem gleda u budućnost –
zaključio je kardinal Vallini.