Bili su srdačni prijatelji

Papa Benedikt XVI. je tijekom apostolskog putovanja u Poljsku 16. listopada 2005. godine za poljsku televiziju dao intervju poljskom isusovcu Andriji Majewskom i govorio o svojemu prijateljstvu s Ivanom Pavlom II. Među nama se pojavila velika simpatija, to nije bila moja zasluga, odmah u početku me ondašnji kardinal obdario svojim prijateljstvom. Stoga sam mu vrlo zahvalan na povjerenju koje nisam ničim zaslužio. Vidjevši ga moliti, vidio sam i shvatio da je Božji čovjek. Dojmio me se kao čovjek koji živi s Bogom, dapače u Bogu. Potom me zadivila njegova srdačnost, bez predrasuda, na susretu sa mnom. Bez velikih je riječi rođeno srdačno prijateljstvo i, nakon njegova izbora za papu, odmah me je više puta pozivao u Rim na razgovore i na kraju me imenovao pročelnikom Zbora za nauk vjere – rekao je Benedikt XVI.
Na upit o najznačajnijim trenutcima pontifikata Ivana Pavla II., odgovorio je da se njegov pontifikat može promatrati s dva gledišta: jedno je – ad extra – prema svijetu, a drugo je – ad intra – u Crkvi. Glede svijeta, čini mi se da je Ivan Pavao II. svojim govorima, osobom, prisutnošću, sposobnošću uvjeravanja stvorio novi osjećaj za moralne vrijednosti i za važnost vjere u svijetu. Tako je došlo do novoga otvaranja, novoga osjećaja za probleme religije, za potrebe čovjekove vjerske dimenzije, te je naročito porastao ugled Rimskog biskupa – istaknuo je Benedikt XVI. dodajući:
Svi su kršćani priznali – unatoč razlikama i unatoč njihovu nepriznavanju Petrova nasljednika – da je on glasnik kršćanstva. Nitko drugi na svijetu, na svjetskoj razini kao on ne može govoriti uime kršćanstva i dati glas i snagu kršćanstvu u sadašnjem svijetu. Ali i za nekršćane i za druge religije, bio je glasnik velikih ljudskih vrednota. Valja spomenuti da je uspio stvoriti dijaloško ozračje među velikim religijama i osjećaj zajedničke odgovornosti za čovječanstvo, te da je nasilje nespojivo s religijama, a da svi zajedno moramo tražiti put za mir, u zajedničkoj odgovornosti za čovječanstvo – podsjetio je Benedikt XVI.
Govoreći pak o drugom gledištu, o stanju u Crkvi, prvotno bih rekao da je znao za Krista oduševiti mlade. To je novina ako imamo u vidiku mladež iz 1968. i sedamdesetih godina. Da se mladež oduševi za Krista i za Crkvu također i za teške vrednote, to je samo karizmatična osoba mogla postići; samo je on mogao oduševiti svjetsku mladež za Boga i za ljubav prema Kristu – istaknuo je papa Benedikt i dodao:
U Crkvi je stvorio – tako bar mislim – novu ljubav prema Euharistiji, stvorio je novi osjećaj za veličinu Božanskog milosrđa, a mnogo je produbio i ljubav prema Gospi i tako nas vodio prema dubljem življenju vjere i istodobnoj njezinoj većoj učinkovitosti. Svakako valja spomenuti – a to je svima poznato – koliko je pridonio velikim promjenama u svijetu 1989. godine, odnosno padu komunizma – podsjetio je Papa.
Na upit što ga se najviše dojmilo na susretima s Ivanom Pavlom II. rekao je da su to bila zadnja dva susreta u rimskoj bolnici 'Gemelli', prvi je bio 5. ili 6. veljače, a drugi dan prije njegova preminuća. Već sam na prvom susretu vidio da mnogo pati, ali je bio posve lucidan i priseban. Bio je to radni sastanak, Sveti je Otac pozorno prtio sve što sam govorio. Ukratko mi priopćio svoje odluke, blagoslovio me i pozdravio me na njemačkom jeziku očitovavši potpuno povjerenje – rako je papa Benedikt i dodao:
Bio sam veoma dirnut gledajući ga kako trpi, s jedne strane kao da je njegovo trpljenje sjedinjeno s patnjom trpećeg Gospodina, kao da s Gospodinom i za Gospodina trpi, s druge pak njegov nutarnji mir i potpuna prisebnost. Drugi se pak susret zbio dan prije njegove smrti: vidjelo se da još više trpi, oko njega su bili liječnici. Još je bio vrlo priseban, blagoslovio me. Nije mogao više govoriti. Za mene je bila vrlo velika pouka njegovo strpljivo podnošenje patnje, naročito jer sam vidio i osjetio da je u rukama Božjim i da se posvema predao volji Božjoj. Unatoč vidljivim bolovima, bio je vedar, jer je bio u rukama ljubavi Božje – zaključio je Benedikt XVI.