Danas je papa Benedikt XVI. na trgu sv. Petra služio svečanu uskrsnu svetu misu. Svečanosti
su kao i svake godine pridonijeli holandski vrtlari s usklađenim bijelim i žutim cvijećem,
simbolima vatikanske zastave. Tom prigodom Papa obično nema homilije, nego na kraju
mise sa svečanog balkona upućuje poruku Urbi et orbi – gradu i svijetu – te potom
čestita Uskrs na mnogim jezicima, a onda zaključuje sa svečanim papinskim blagoslovom
gradu i svijetu. Na hrvatskom jeziku Papa je ovako čestitao: U poruci se Papa
odmah na početku obratio upravo braći i sestrama Rima i svega svijeta te nastavio:
Uskrsno nam je jutro donijelo stari, a uvijek novi navještaj: Krist je uskrsnuo! Započeta
u Jeruzalemu prije 20 stoljeća, jeka toga događaja nastavlja odzvanjati u Crkvi koja
u srcu nosi živu i zanosnu vjeru Marije, Isusove majke, vjeru Magdalene i drugih žena
koje su prve vidjele prazan grob, vjeru Petra i drugih apostola. Sve do danas
– pa i u naše doba ultratehnoloških komunikacija – vjera se kršćana temelji na tom
navještaju, na svjedočanstvu onih sestara i one braće koji su prvi vidjeli odvaljen
kamen i prazan grob te potom tajanstvene glasnike koji su tvrdili da je raspeti Isus
uskrsnuo; pa su potom vidjeli Njega samoga, Učitelja i Gospodina, živa i opipljiva
koji se ukazao Mariji Magdaleni i dvojici učeniku na putu u Emaus te napokon svoj
jedanaestorici skupljenima u dvorani Posljednje večere, kazao je Papa te nastavio: Kristovo
uskrsnuće nije plod nekih promišljanja, nekog mističnog iskustva: to je događaj koji
očito nadilazi povijest, ali koji se zbio u određenom trenutku povijesti u kojoj ostavlja
neizbrisiv pečat. Svjetlo koje je zaslijepilo čuvare Isusova groba nadišlo je i vrijeme
i prostor. To je posve drukčije svjetlo, božansko, koje je uništilo mrak smrti te
u svijet donijelo Božji sjaj, sjaj Istine i Dobra. Kao što proljetne sunčeve zrake
– nastavio je Benedikt XVI. – daju da propupaju grane na drveću, tako i odsjaj koji
proizlazi iz Kristova uskrsnuća daje značenje svakoj ljudskoj nadi, svakom očekivanju,
želji, zamisli. Stoga se i sav kozmos danas raduje zahvaćen proljećem čovječanstva
te biva tumačem tihog pohvalnoga himna stvorenja. Uskrsni aleluja koji odzvanja hodočasničkom
Crkvom u svijetu, izražava šutljivi ushit svemira naročito u čežnji svake ljudske
duše koja je iskreno otvorena Bogu, pa i zahvalna za beskrajnu dobrotu, ljepotu i
istinu. Tvojem se uskrsnuću, Kriste, raduju i nebo i zemlja. Tom pozivu na hvalu
koji se danas uzdiže iz srca Crkve nebesa potpuno odgovaraju: mnoštvo anđela, svetaca
i blaženih sjedinjuje se jednodušno s našim klicanjem. Sve je u nebu mir i radost.
No, na zemlji, nije na žalost tako. Ovdje, u tom našem svijetu uskrsni aleluja još
uvijek je suprotnost vapajima koji dolaze iz tolikih bolnih okolnosti: bijede, gladi,
bolesti, ratova, nasilja. Pa ipak upravo je stoga Krist umro i uskrsnuo. Umro je i
zbog naših grijeha danas, i uskrsnuo je za otkupljenje naše današnje povijesti. Stoga
ovom svojom porukom kao proročkim navještajem želim doprijeti do svih, posebno do
naroda i zajednica koji trpe trenutke muke, da im Uskrsnuli Krist otvori put slobode,
pravde i mira, istaknuo je Sveti Otac. Nastavljajući, Papa je svoje misli uputio
posebnim predjelima na Zemlji pa odmah poželio da se raduje i zemlja koja je prva
bila preplavljena svjetlom Uskrsnuloga. Neka Kristov sjaj dopre i do naroda Srednjega
istoka, da bi svjetlo mira i ljudskoga dostojanstva pobijedilo mrak podjele, mržnje
i nasilja. Neka u Libiji diplomacija i dijalog preuzmu mjesto oružju i neka se daje
prednost u sadašnjoj konfliktnoj situaciji pristupu humanitarnoj pomoći svima koji
trpe s posljedica sukoba. Neka se svi stanovnici, posebice mladi, u zemljama sjeverne
Afrike i Srednjeg istoka potrude u promicanju zajedničkoga dobra da bi izgradili društvo
gdje će siromaštvo biti pobijeđeno a svaki politički izbor da se tako nadahnjuje da
postigne poštivanje svake ljudske osobe. Mnoge prognanike i izbjeglice koji dolaze
iz različitih afričkih zemalja a prisiljeni su napustiti blizinu svojih najdražih
neka dostigne solidarnost svih; da ljudi dobre volje budu potaknuti da otvore srce
prihvaćanju da bi na solidarni konkretan način mogli ići u susret gorućim potrebama
tolike braće; naš poticaj i pohvala neka dopre do onih koji u tome svojim velikodušnim
nastojanjem pružaju primjereno svjedočanstvo. Još je na kraju Papa spomenuo i Obalu
Bjelokosti te poželio da se u tu zemlju vrati normalan suživot s prethodnim nužnim
putom pomirenja i oproštenja da bi se izliječile rane izazvane nedavnim nasiljima.
Neka i Japan uzmogne naći utjehu i nadu, dok se suočava s dramatičnim posljedicama
nedavnoga potresa, poželio je Sveti Otac. Neka se raduju nebesa i zemlja zbog svjedočenja
onih koji trpe protivljenja pa čak i progone zbog vlastite vjere u Gospodina Isusa.
Navještaj pobjedonosnoga uskrsnuća neka im dade snagu i pouzdanje. Završavajući
svoju poruku Gradu i svijetu Benedikt je XVI. kazao: Uskrsli Krist ide pred nama prema
novim nebesima i novoj zemlji i u njemu ćemo svi živjeti kao jedina obitelj, djeca
istoga Oca. On je s nama do kraja vremena. Idimo za njim u tom ranjenom svijetu pjevajući
aleluja. U našem je srcu radost i bol, na našem su licu smijeh i suze. Takova je naša
zemaljska stvarnost. Ali Krist je uskrsnuo, živ je i ide zajedno s nama. Stoga pjevajmo
i idimo, vjerni svojim obvezama u ovome svijetu, uprta pogleda k nebu. Sretan
Uskrs svima – zavrđio je Sveti Otac.