O pisanju stranih i domaćih tiskovina

Hrvatska je izgubila povijesnu bitku pred haškim sudom, a Tuđman je imao ključnu ulogu. To su dva posebna naglaska iz pisanja francuskog dnevnika Le Monde. Dok u tri izvještaja Neue Zürcher Zeitung ponavlja presudu, opisuje protestno okupljanje u Zagrebu, te također ističe Tuđmanovu odgovornost pa se Hrvatska ima sada s tom tamnom stranom svoje prošlosti suočiti.
Prije bi se, međutim, moglo reći da se Hrvatska ima suočiti s mrakom koji sudi svijetloj oslobodilačkoj akciji branitelja i njihovim glavnim likovima. Sve je to na tragu one iste politike velikih koji su i priznanje hrvatske samostalnosti kočili, a onda i obranu nakon velikosrpske agresije. Zbog toga što smo i velikosrbe i taj vrli zapad pobijedili po svim ratnim pravima i pravilima, naknadne optužbe preuveličane su do drastične osude. Ponovno se možemo pitati o drugim ratovima koje vode zapadnjaci, očito ne da se obrane, jer nitko ih ne okupira. A njih ne će smjeti nitko suditi.
Reakcije onih koji su radili na tome da se generali osude u istom su smjeru slaganja s tim osudama pa je tako reagirala Carla del Ponte te Vesna Pusić i sve druge nevladine udruge. Kad bi se takvi malo više potrudili oko toga koliko nepravdi podnose Hrvati i u domovini i u bližem susjedstvu i kako su protjerani iz kuća, vjerojatno ne bi više mogli udobno živjeti na svojim inozemnim plaćama.
Uskoro ćemo, međutim, biti svjedoci proglašenja blaženim pape Ivana Pavla II. Za njegovo zauzimanje za nas imamo mu zahvaliti ali i preporučivati mu se.
Zar stvarno Göbels, pita se novinar Večernjaka, kritizirajući biskupa Košića te pritom prigovara hrvatskim biskupima kako se nikako ne znaju približiti medijima. Isto bi se tako moglo reći i o medijima. Oni se približavaju Crkvi sa svojih još uvijek neprevladanih ideoloških pozicija. Uostalom, ako je njima najprije informirati, zašto onda te informacije odmah premažu svojim bojama tako da omrznu Crkvu ljudima? Kaže novinarka radio Sljemena da ljudi vide. Točno je da ljudi vide i da još uvijek više vjeruju svojim biskupima nego novinarima. Drugo, zahtijevaju od biskupa i drugih crkvenih ljudi da budu proroci, a oni su prvi koji će ih zbog njima neprikladne riječi staviti na stup srama. Pa kako da se onda biskupi približe medijima, kad se mediji sami udaljavaju od običnoga prenošenja rečenoga, nego to odmah tumače po svojem ključu. Da ne kažemo po ideološkom urednikovu.