Pregled dnevnoga tiska

Iz reakcija na hašku presudu generalima daje se iščitati ponovna sloga hrvatskoga bića. Istodobno se uvjeravamo da ovaj vrli veliki svijet živi samo onako kako mu trenutačno odgovara i da će sutra biti istina ono što je danas laž i obratno. Međunarodni sud, ustanovljen od Ujedinjenih naroda, izričito je protiv te međunarodne organizacije kad sve one koji su iz tih ustanova dolazili u Hrvatsku gdje se zbila agresija, a počela s balvanima, sada ne prepozna taj velikosrpski osvajački rat kao agresiju. Time izričito niječu i Yasušija Akašija, Holbruka, Ashdowna, Jacquesa Kleina i onda svoje sladoledare itd. Dobro Sačić veli, ako je Oluja bila udruženi pokret, s nekim smo se udružili, a to su Amerikanci. Njima se ne sudi.
Nema onih koji su nas uvjeravali u pravednost ovoga svijeta i njegovu neutralnost. Da je Tuđman živ, to se ne bi dogodilo. On je dobro znao u kakvu svijetu živimo, ali nije dao da se ponos Hrvatske gazi. U svemu tome mi i nemamo razloga da poniknemo, nego naprotiv. Ako te nepravda pogađa, znači da si prav. Novine inozemne jednostavno prenose činjenicu osude i reakcije na nju. Ipak je znakovito kako reagira Štrbac i uopće oni u Srbiji, koji su u biti najveći ratni profiteri. Započeli rat, učinili da srpsko pučanstvo pobjegne i zapali svoje kuće, a sada bi im Hrvatska to imala još platiti. S druge strane, ako je donesen zakon o amnestiji, onaj isti koji ga je donio, može ga i poništiti, jer je i haško 'pravo' pokopalo pravdu.
Što se tiče onoga što se to sve stavlja u krivnju generalima, dobiva se dojam da ih smatraju nadljudima koji su u isto doba mogli biti u središtu i na periferiji i koji su morali znati ono što uza sve dokaze sud ne želi znati. Pa kako onda može ispravno suditi.
Dostojanstvo hrvatskoga čovjeka vraća ga natrag k sebi da onda i lakše prepozna sve one koji rade protiv njega, a među njima su i neke takozvane nevladine udruge koje su dobro financirane izvana da upravo rade protiv Hrvatske. Ni one nisu vjerodostojne u svojim optužbama. Tu je nogometaš Štimac vrlo jasan. Britanija siluje pravdu, već od Bleiburga, a zapravo već od Drvara gdje je prvi Tito poginuo, a oni su uzeli Ukrajinca iz Stare Vlaške u Zagrebu i otišli s njim na Vis da bi ga tamo školovali za Tita. Nije njegov izgovor bio zagorski nego ukrajinski jer Zagorci mogu dobro naučiti hrvatski, dok svi drugi ostaju s tragovima svojega jezika, što se onda pripisalo zagorskom naglasku.