Pregled dnevnoga tiska

Neue Zürcher Zeitung izvještava o napetom ali i molitvenom iščekivanju presude hrvatskim generalima. Sada pak neprijatelji Hrvatske likuju. Pa i oni koji žive od Hrvatske. Može se činiti da su Hrvatima neke lađe potonule, no ovo je gotovo identično agresiji, ali i Bljesku i Oluji, kad su nas ti događaji objedinili u obrani jedine nam domovine. Opet smo, dakle, jedinstveni protiv starih neprijatelja i s istoka i sa zapada. Sada će se vjerojatno mnogima otvoriti oči. A molitelji su uslišani već zbog toga što se cijela Hrvatska dostojanstveno nosi s nepravdama.
Ovdje je svijet pao na ispitu ljudskosti. Ovdje prestaje svaka logika. Suci osuđuju legitimnu obranu, ne pitajući se za agresiju. Ako je obrana domovine zločinački pothvat, što je onda agresija? Time međunarodni sud odobrava agresiju, pa i ovo što se radi u Libiji, i eventualno bilo kojem ratu. Suci su osudili međunarodno pravo na propast. Optužba je gotovo prepisana u osudu. Pitanje je što je to sudsko vijeće onda tako dugo radilo, kao da uopće nisu čuli obranu, primijetio je odvjetnik Mišetić. To je jednostavno staljinistički sud, ili turski gdje te kadija tuži, kadija i sudi, po političkoj nepodobnosti. Može li se međunarodna zajednica onda pozivati na neko pravo kad ga tako očito i bezdušno gazi? Ili je to još uvijek Milošević na djelu. A čuje se i mišljenje da njega zapravo nitko nije vidio mrtva. Nisu li mu veliki ovoga svijeta, ponajprije Englezi, omogućili da ode k svojima u Rusiju te da operativnim zahvatom zadobije novo lice za šutnju i život u bezbrižnosti, da ne bi na vidjelo izbila sva njihova zakulisna igra vrloga demokratskoga svijeta?
Navedimo tek dio onoga što je izrekao bivši član vrhovnog suda Vuković koji podsjeća kako je 5. veljače 2003. bivši premijer Račan zajedno s Lučinom i Ostojićem imao sastanak s engleskim veleposlanikom Nicholasom Jarroldom i predstavnicima engleske obavještajne službe kojima je predao predmet Gotovina u ruke da ga vode.
Ova presuda daje naslutiti da nije u pitanju ratni zločin Hrvatske vojske, nego da je u pitanju što je Hrvatska uspjela obraniti samostalnost', rekao je, podsjetivši na riječi nekadašnjeg američkog predsjednika Ronalda Reagana koji je prigodom obilježavanja pobjede savezničkih snaga 6. lipnja 1984. rekao da su oni koji su se borili za slobodu snažno vjerovali da rade ispravno i da se bore za dobro cijelog čovječanstva, da postoji golema razlika između uporabe sile u oslobađanju i uporabe sile u osvajanju. U ovom predmetu Haaški sud je, kako kaže Vuković, ignorirao činjenice rušenja čitavih gradova, kulturno-povijesnih i vjerskih spomenika, znanstvenih institucija, prometnica, gospodarskih objekata u Hrvatskoj, a naročito njezinu skrb za milijun izbjeglica i prognanika pred srpskim agresorom. Recimo za kraj kako su se upravo britanski mediji raspisali o opravdanosti ovakve presude.