Djelotvorna ljubav

Danas je pater Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma, u kapeli Redemptoris Mater u Vatikanu pred Svetim Ocem i članovima Rimske kurije u četvrtoj i posljednjoj korizmenoj propovijedi govorio o djelotvornoj kršćanskoj ljubavi, o društvenom značenju evanđelja. Kršćanska ljubav ima biti djelotvorna, mora se očitovati u stvarnim djelima ljubavi koja će, zacijelo, kako veli Isus, biti predmet Posljednjega suda – istaknuo je pater Cantalamessa.
Crkveni povjesničari – dodao je – u duhu bratske solidarnosti vide dva glavna čimbenika poslanja i kršćanskoga širenja u prvim stoljećima. Djelotvorna se ljubav „pretvorila u inicijative – poslije i u ustanove – za njegu bolesnih, potporu udovicama i siročadi, pomoć uznicima i strancima, i u socijalne kuhinje. Moderno je doba, naročito devetnaesto stoljeće, učinilo zaokret stavljajući u prvi plan 'socijalni problem'. Shvatilo se da zadovoljavanje pojedinačnih potreba siromaha i potlačenih nije dostatno nego da valja utjecati na strukture koje stvaraju siromašne i potlačene. Odatle se rodio socijalni nauk Crkve – ustvrdio je pater Cantalamessa i dodao:
A evanđelje ipak ne daje izravna rješenja društvenih problema, nego nudi „načela prikladna za donošenje stvarnih odgovora u raznim povijesnim situacijama. A budući da se situacije i društveni problemi od vremena na vrijeme mijenjaju, kršćanin je pozvan da u konkretnoj situaciji uvijek primjenjuje evanđeoska načela. U tome i jest prinos papinskih socijalnih enciklika – zaključio je pater Cantalamessa – one su susljedne, posljednja nastavlja prekinuti govor prethodne i osuvremenjuje ga na temelju novih društvenih potreba i uvijek novog propitivanja riječi Božje.