Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije u suradnji s nakladnom kućom
Verbum, organizatorom Dana kršćanske kulture, priredio je u srijedu 13. travnja u
Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu tribinu za mlade grada Splita i okolice, a priopćava
IKA. Tema o kojoj su mladi razmišljali bila je "Je li znanost prevladala vjeru?" Tema
je to koja ne gubi na aktualnosti u ovo današnje doba u kojem smo svjedoci negativnih,
čak i katastrofalnih posljedica koje tehnički napredak sa sobom može donijeti. Može
li znanost zaista objasniti baš sve? Je li znanost i napredak u znanosti isključuju
Boga? Je li moguće da je naš svemir slučajan? Ima li i znanost ikakvih moralnih granica?
Ako možemo sve, znači li to da i smijemo sve? Koje su opasnosti ako se odvoje vjera
i znanost, Bog i tehnički napredak? Sve su to pitanja koja zaokupljaju i mladoga čovjeka.
Gost predavač, akademik i fizičar Vladimir Paar održao izlaganje o odnosu znanosti
i vjere. Svoj je govor započeo parafrazirajući riječi Alberta Einsteina: znanost ne
može bez vjere, a vjera ne može bez znanosti. S toga je motrišta govorio o savršeno
uređenim prirodnim zakonima kojima se možemo samo diviti te koji upućuju na njihova
Stvoritelja. Do sukoba znanosti i vjere povijesno je došlo iz političkih razloga ali
i nekih nerazumijevanja. Ono što se zaboravlja jest da je unutar Crkve postojala vrlo
živa razmjena mišljenja i različita su se mišljenja njegovala usporedo što je i poticalo
razvoj znanosti. Tako da to nije bio sukob znanosti i Crkve nego sukob dva kruga mišljenja
unutar Crkve i to je vodilo do napretka. Francuska revolucija dovela je pak do političkih
razračunavanja s Crkvom i onda se falsificira i revidira znanstvena povijest, a mi
još uvijek robujemo nekima od tih revidiranih mišljenja. Na kraju se akademik Paar
pitao gdje su granice znanosti, gdje je dodir zanosnosti i vjere te je došao do odgovora
da ne može znanost voditi u područja u koja vodi vjera. Svoj je govor zaključio riječima:
"Postoji duboka komplementarnost znanosti i vjere i što se dalje znanost razvija ta
komplementarnost postaje sve očitija".