Opća audijencija srijedom

Svetost nije u činjenju izvanrednih djela nego u sjedinjenju s Kristom – istaknuo je Benedikt XVI. tijekom današnje opće audijencije na Trgu svetoga Petra ističući da su sveci vrlo različiti i da među njima ima i jednostavnih osoba, to jest dobrih ljudi koje svakodnevno gledam u životu, a koji nikada neće biti proglašene svetima; to su normalne osobe, bez vidljivog heroizma, ali u njihovu životu svaki dan gledam istinu vjere. Za mene je njihova dobrota najsigurnija obrana kršćanstva i znak je odakle je istina – kazao je Sveti Otac.
Podsjećajući da je u posljednje dvije godine na općim audijencijama govorio o svecima, rekao je kako danas želi govoriti o svetosti i priupitao je: Što znači biti svet? Tko je pozvan na svetost? Često se misli da je svetost namijenjena malobrojnim odabranicima, a sveti Pavao naprotiv govori – kazao je Papa – o velikom Božjem nacrtu i veli: Bog nas u Kristu sebi izabra prije stvaranja svijeta, da pred njim u ljubavi budemo sveti i bez mane. Govori dakle o svima. U središtu božanskog plana jest Krist, u kojem Bog objavljuje svoje lice: otajstvo skrivano kroz vjekove objavilo se u punini u utjelovljenoj Riječi. Svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu puninu – veli sveti Pavao.
U Kristu je dakle Bog postao blizak, vidljiv, može ga se slušati, opipljiv je te svatko može crpsti iz punine njegove milosti i istine. Stoga, kršćansko življenje poznaje samo jedan vrhovni zakon, koji se spominje u svim spisima svetoga Pavla, a izražen je formulom: u Isusu Kristu. Svetost, punina kršćanskog života nije dakle u poduzimanju izvanrednih pothvata, nego u sjedinjenu s Kristom, u življenju njegovih otajstva, u suobličavanju s Njim, s njegovim mislima i ponašanjima. Kristov rast u nama određuje mjeru svetosti, odnosno ukoliko snagom Duha Svetoga svoj život suobličujemo s njegovim, kako piše sveti Pavao: jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina – istaknuo je Benedikt XVI.
I II. vatikanski sabor – kazao je nadalje Sveti Otac – jasno govori o općem pozivu na svetost, tvrdeći da nitko nije isključen: U različnim vrstama života i različnim zanimanjima gaje jednu svetost svi koje vodi Duh Božji i koji slijede Krista siromašna, ponizna i opterećena križem da zasluže biti dionici njegove slave – kazao je Papa te zapitao kako možemo odgovoriti na poziv svetosti? Odgovor je jasan: svet život nije u prvom redu plod našega napora, naših radnji, jer Bog nas čini svetima, djelovanje njegova Duha u nama potiče na svetost, to je sam život uskrsloga Krista koji nam je dan i koji nas preobražava – ustvrdio je Papa ponovno se pozivajući na II. vatikanski sabor.
Kristovi sljedbenici, pozvani od Boga ne po svojim djelima, nego po odluci i milosti Njegovoj, i opravdani u Isusu Gospodinu, postali su po krštenju vjere uistinu Božja djeca i dionici božanske naravi, i zato zaista sveti. Oni dakle imaju uz Božju pomoć živeći držati i usavršiti primljenu svetost – veli II. vatikanski sabor. Svetost se dakle ukorjenjuje u krsnoj milosti, u ucjepljenju u pashalno Kristovo otajstvo po kojem nam se udjeljuje njegov Duh i njegov uskrsli život. Sveti Pavao jasno ističe preobrazbu koja se u čovjeku zbiva po krsnoj milosti, on čak uvodi novu terminologiju govoreći o krštenju: Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom. Ali Bog uvijek poštuje našu slobodu i zahtijeva da prihvatimo taj dar i živimo po njegovim zahtjevima, zahtijeva da se prepustimo da nas preobrazi djelovanje Duha Svetoga da svoju volju suobličimo s voljom Božjom – istaknuo je Benedikt XVI.
Odgovarajući na upit kako se naše misli i djelovanje mogu suobličiti s Kristovim mislima i djelovanjem, odnosno što je bit svetosti? Papa je rekao da i na taj upit odgovara II. vatikanski sabor ističući da je kršćanska svetost punina življene ljubavi. Bog je ljubav, tko ostaje u ljubavi ostaje u Bogu i Bog prebiva u njemu – veli sveti Ivan. Bog je dakle po Duhu Svetome u naša srca izlio ljubav, stoga je ljubav prvi i najpotrebniji dar po kojem ljubimo iznad svega Boga i poradi njega i bližnjega. Da bi ljubav rasla i bila plodonosna svaki vjernik ima rado slušati riječ Božju i , s pomoću milosti, djelima vršiti njegovu volju, često sudjelovati u sakramentima, naročito Euharistiji i svetoj liturgiji, biti ustrajan u molitvi, odricanju od samog sebe, služiti braći i krjeposno živjeti. Ljubav zaista usmjerava sva sredstva posvećivanja, uobličuje ih i privodi njihovu kraju – ustvrdio je Sveti Otac.
Na upit možemo li mi sa svojim ograničenjima i slabostima težiti tom uzvišenom cilju, Papa odgovara da Crkva kroz liturgijsku godinu predlaže svima svijetli uzor niza svetaca, odnosno onih koji su živjeli puninu ljubavi, znali ljubiti i u svakodnevnome životu slijediti Krista. Oni nam svjedoče da je moguće ići putem svetosti. U Crkvi je uvijek i posvuda bilo svetaca, oni pripadaju svim uzrastima i društvenim stališima, oni su stvarni izraz svakog naroda, govora i nacije, vrlo su različiti a ima jednostavnih svetaca, to su dobre osobe koje gledam u životu, koje nikada neće biti proglašene svetima, normalne su, bez vidljivoga heroizma, ali u njihovoj dobroti svaki dan gledam istinu vjere – kazao je Sveti Otac.
Zaključujući današnju katehezu Papa je ponovio da smo svi pozvani na svetost. Svetost je mjerilo kršćanskog života - ustvrdio je Benedikt XVI. ističući kako sveti Pavao to vrlo dobro ističe kada piše: „A svakom pojedincu od nas dana je milost po onoj mjeri po kojoj je Krist htio dati svoj dar ... Nekima je dao da budu apostoli, drugima proroci, jednima pak evanđelisti, drugi pastiri i učitelji, da priprave braću za službu, za izgradnju tijela Kristova, dok svi zajedno ne dođemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Božjega, k savršenom čovjeku, k mjeri punine veličine Kristove“ – podsjetio je Papa i pozvao sve da se otvore djelovanju Duha Svetoga, koji preobražava život, da budemo kao kockice velikog mozaika svetosti koju Bog ostvaruje u povijesti, da Kristovo lice sja u punini svoje svjetlosti. Ne bojmo se težiti k visinama, ne bojmo se da Bog previše od nas zahtijeva, prepustimo da nas u svakodnevnom djelovanju vodi njegova riječ, premda se osjećamo siromašni, nepodobni, grješni: On će nas preobraziti po svojoj ljubavi – zaključio je Benedikt XVI.