Joaquìn Navarro-Valls o uspješnosti komuniciranja Ivana Pavla II.

Koja ja glavna tajna plodne komunikacije Ivana Pavla II.? To što je studirao kazališnu umjetnost? Izgovor, njegove uvijek shvatljive i nikad zagonetne geste, umjetnost govorništva, nauk njegovih poruka ili iskrenost njegove komunikacije? Na taj se upit pokušalo odgovoriti na dvodnevnom skupu na Papinskom sveučilištu 'Sveti Križ' u Rimu. Kardinal Angelo Amato, pročelnik Zbora za kauze svetaca, otvorio je skup predavanjem 'Osjećaj vjere i beatifikacije. Slučaj Ivana Pavla II.' A između ostalih o uspješnosti komuniciranja Ivana Pavla II. govorio je i bivši ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, liječnik i španjolski novinar Joaquín Navarro-Valls, koji je iznosio svoje uspomene i gotovo nepoznate činjenice.
Prisjećajući se prvog Papina pojavljivanja u javnosti i putovanja u Meksiko, Navarro-Valls je rekao da se Sveti Otac savjetovao sa stručnjacima za komunikacije. Prisjetio se kako je neki novinar nakon Papina putovanja u Sjedinjene Države rekao: Nisam se zaljubio u to što je rekao, nego u način kako je govorio. U obavijesnim je sredstvima bio neosporan poradi toga što se ugodno osjećao dok je govorio, a vjerovao je da su i on i slušatelji Božja stvorenja i da mogu dakle razumjeti, jer sva bića mogu spoznati istinu – pojasnio je Navarro-Valls.
Tijekom putovanja po Sjedinjenim Državama 1987. godine neki je novinar New York Timesa ustvrdio: „Papa vlada televizijom samim tim što ne mari za nju, pred tim bi se naježio svaki komunikacijski savjetnik Sjedinjenih Američkih Država“ – kazao je Navarro-Valls i dodao da je Papa promicao vrlo veliku slobodu komuniciranja. Kad mu je dijagnosticiran tumor na debelom crijevu, prije odlaska u bolnicu, u nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji, obratio se vjernicima da se mole za njega, a meni je često govorio: Ti si informiran o svemu, reci što ti misliš. Tada sam mislio da komunikacijska učinkovitost ovisi o onome što se govori više negoli o načinu govora – kazao je Navarro-Valls.
Sam je Papa tijekom jedne neslužbene večere rekao to što je bitno u komunikaciji. Tada mi je rekao: „Središnja točka i naša odgovornost jest održati nadnaravnu zbilju ljudske osobe, koja se vrlo lako može pretvoriti u predmet. Budući da sam s njim posjetio 160 zemalja, vidjeli smo kako je Zapad malen, gdje su glavna uporišta strukturalizam i marksizam, ali ne onaj ruski gdje nije bilo slobode mišljenja, nego uvriježeni u sveučilišnim i intelektualnim skupinama i raširen u javnome mnijenju. Upravo je tu odjeknula Papina poruka, jer je cijelom naraštaju dokazao da je pitanje o Bogu neizbježno. Uvjerio je slušatelje da se ne može shvatiti čovjeka ako se odbacuje Bog. Bez Boga čovjek je samo žalosna domišljata životinja – kazao je Navarro-Valls i dodao:
I u njegovu je uskliku 'ne bojte se' bio način komuniciranja, jer je tako ponirao u opće iskustvo slušatelja, on koji je upoznao i pobijedio strah. Njegovo osobno iskustvo se stalno ponavlja i ujedno je odgovor medijskoj i narodnoj znatiželji. To se moglo dogoditi i radi savršenog prožimanja između snage poruke i njegova osobnog iskustva što se u njemu očitovalo susrećući narod. Nakon susreta s mladima u raznim zemljama, mladi su jednoglasno tvrdili: Nitko mi nikada nije to rekao, ni obitelj, ni škola, ni društvo; ne znam hoću li moći živjeti na predloženoj etičkoj razini, ali on ima pravo. Taj doživljaj egzistencijalne istine u njegovim riječima nisu samo mladi osjećali, nego i svi drugi. Nakon posjeta sinagogi u Miamiju, jedan je rabin rekao što su svi čuli, jer razglas još nije bio isključen: „Govorio je srcem a ne usnama“. Ljudi su osjećali istinu u njegovu govoru, a možda je upravo u tome tajna komunikacijske sposobnosti Ivana Pavla II. – zaključio je Navarro-Valls.