Treća korizmena propovijed u Vatikanu

Trač najviše truje ljudske odnose i očituje njihovu licemjernost, a oni bi se morali zasnivati na iskrenoj ljubavi – istaknuo je pater Cantalamessa u trećoj korizmenoj propovijedi u kapeli Redemptoris Mater pred Svetim Ocem i Rimskom kurijom. Napominjući da trač danas izgleda bezazlen jer mu je promijenjeno ime u 'gossip', rekao je da se nitko ne bi smio zadovoljiti ne samo tračanjem drugoga nego i da se u njegovoj nazočnosti ne ogovara druge, to jest jasno očitovati neslaganje s tračanjem – ustvrdio je pater Cantalamessa i ironično dodao: U mnogim javnim lokalima nekad je pisalo: Zabranjeno pušenje ili zabranjeno psovanje! Dobro bi bilo ta upozorenja zamijeniti novim natpisom: Zabranjeno tračanje!
Tvrdeći da bi ljude imala ujedinjivati „iskrena ljubav“ podsjetio je na opomenu svetoga Pavla iz poslanice Rimljanima: „Neka ljubav bude bez pretvaranja (...) Ljubite srdačno jedan drugoga bratskom ljubavlju. U davanju časti prednjačite jedan drugome!“, te istaknuo kako je sam apostol ustvrdio da vanjska ljubav ne bi služila ničemu ako se ne bi temeljila na nutarnjoj; bila bi prijevarna jer ne proizlazi iz srca, u krajnjem slučaju može poticati egoizam, traženje samoga sebe, manipuliranje bratom, ili biti jednostavna grižnja savjesti. Dobrohotnost je dakle prije dobrotvornosti – ustvrdio je pater Cantalamessa.
Govoreći o odnosu između nakane i dobrih djela, upozorio je na opasnost suprotstavljanja nutarnje ljubavi i milostinje, odnosno pravdanje nutarnjom ljubavlju manjak djelotvorne ljubavi: kad bih sve dao siromašnima a ne bih imao ljubavi, ništa mi ne bi koristilo, ne znači da milostinja u tom slučaju ne bi koristila siromahu. Djela milosrđa imaju počivati na sigurnom temelju protiv egoizma i njegovih beskrajnih smicalica – ustvrdio je propovjednik i dodao da kršćanska ljubav mora proizlaziti iz srca, a dobra djela iz utrobe milosrđa.
Premještanje naglaska s vanjskih na nutarnja djela samo je prvi krvi korak prema bogolikosti. Ako je takva kršćanska ljubav, onda se po kršćaninu očituje Božja ljubav, on je sredstvo Božje ljubavi – ustvrdio je Cantalamesa ističući da se kršćanska ljubav ima očitovati u Crkvi, odnosno zajednici, i u uzajamnome prosuđivanju.
Isus je rekao, podsjetio je propovjednik: Ne sudite da ne budete suđeni. Zašto vidiš slamku u oku brata svoga, a u svome ne vidiš gredu?. A prosuđivanje je vlastitost naravi, jer ne možemo promatrati, slušati i živjeti bez vrjednovanja. Iz srca ne treba izbaciti prosuđivanje, nego iz prosuđivanja treba odstraniti otrov, to jest mržnju, osudu. Po sebi je suđenje naravno djelovanje, a sud može završiti osudom, odrješenjem i opravdanjem – zaključio je Canatalamessa ističući da riječ Božja odbacuje negativne sudove, koji s grijehom osuđuju i grješnika, čiji je cilj kažnjavanje a ne bratsko opominjanje.