Kao što smo jučer javljali, u župama i katedralama služile su se svete mise, obavljale
pobožnosti klanjanja Presvetom i križni put s jednom jedinom nakanom da napokon pobijedi
istina i pravda, upravo onako kako je komisija Hrvatske biskupske konferencije Justitia
ex pax najavila, a biskupi preporučili. I sami su se biskupi u tu molitvu uključili
predvodeći misu, klanjanje i križni put. U Splitu nadbiskup Marin Barišić, Zagrebu
pomoćni biskup Ivan Šaško, u Sisku biskup Vlado Košić, u Đakovu nadbiskup Marin Srakić,
u Osijeku pomoćni biskup Đuro Hrani, u Varaždinu biskup Josip Mrzljak, u Dubrovniku
biskup Mate Uzinić. Svi se oni u prigodnim homilijama osvrnuli na teško naše sadašnje
stanje ne samo što se tiče skoroga donošenja presude našim uznicima u Hagu, nego i
što se tiče svekolikih previranja unutar naše Domovine. Dok se za gospodarsko stanje
može lako ustanoviti da je po srijedi pregolema gramzljivost pojedinaca i skupina,
za opće duhovno stanje teško je dati jednoznačnu ocjenu. Da je potrebna duhovna i
materijalna obnova Domovine, u to nitko ne sumnja i na to biskupi neprestance upozoravaju.
No posebno je u ovom trenutku zajedničke nam molitvene brige uočiti i konstatirati
ono što su i biskupi u svojim propovijedima izražavali glede goleme nepravde koja
se nad nas Hrvate neprestance nadvija i nikako da se rasprši. Prisjećamo se i početka
i trajanja domovinskoga rata i mnogoga mudrovanja velikoga svijeta, dok konačno Bljeskom
i Olujom nismo porazili i agresorsku vojsku i zapadni svijet koji se plašio izbjeglica
kao i sada glede izbjeglica iz Afrike. I kad smo se nadali da bi stvari u miru
mogle krenuti, onda su se našli mnogi kojima Hrvatska nikako ne odgovara. I danas
su u medijima takvi najglasniji. Ako bi se njih pokušalo maknuti, kao što su komunisti
2003. učinili, onda bi se odmah pozivali na to da im se krše ljudska prava. To što
oni mogu i protiv svoje domovine pisati što im se prohtije, a da im se ništa ne dogodi,
nikom ništa. No i Papin propovjednik govori o tračevima. Što su to golema crnila i
žutila po našem tisku, ako ne puki politički trač, a ne nastojanje oko zajedničkoga
i istinskoga dobra svih. Ali kad se onda pojavi istina i o ratnim zločinima primjerice
u Tovarniku, onda se ona želi zataškati. Liječnički je ustanovljeno da je 68 osoba
poginulo od eksplozije, što je potpisala dr. Ljeposava Stanimirović. Kad se nakon
iskapanja ustanovilo da su mučeni i strijeljani, onda nam je jasno da ni u miru još
nema mira, dok se o nama laže od Haga do Bleiburga. U najmanju je ruku stoga čudno
da se Srpska pravoslavna crkva čudi našim molitvama a i prigovara da se navodno želi
revidirati prošlost, kao da je ono što se godinama tvrdilo o nama svetije od Svetoga
pisma. Ovo je opet još jedan razlog za molitvu da Bog stvarno svim ljudima dadne iskrenosti
i pameti.