Pučka je pobožnost velika baština Crkve, jer omogućuje ljudima izraziti svoju vjeru
na pravi način – istaknuo je papa Benedikt XVI. govoreći o toj, njemu vrlo dragoj,
temi sudionicima opće skupštine Papinskoga povjerenstva za Latinsku Ameriku, koje
je primio u audijenciju u petak, 8. travnja. Starinske su to geste, znakovi koji su
se ponavljali i prenosili s roditelja na djecu, s djedova i baka na unučad, a koji
griju dušu vatrom tradicije koja govori o Bogu, Gospi i svecima. To je bogatstvo koje
valja zaštititi, promicati te, ako je potrebno i pročistiti – rekao je Sveti Otac
razmišljajući o pučkoj pobožnosti koja je često nazočna u njegovu učiteljstvu. Stručnjake
je Papinskoga povjerenstva za Latinsku Ameriku, koji ovih dana raspravljaju o utjecaju
pučke pobožnosti u postupku evangelizacije na tom kontinentu, Papa podsjetio na zaključni
dokument Konferencije održane u Aparecidi 2007. godine, te istaknuo da su pučku pobožnost
biskupi tada prikazali kao prostor za susret s Isusom Kristom, i način izražavanja
vjere Crkve. Stoga se izrazi koji su proizlazili iz pučke pobožnosti nisu mogli, i
ne mogu, smatrati nečim sporednim u kršćanskom životu. Svi oni, dobro usmjereni
i uz odgovarajuće praćenje, podupiru plodan susret s Bogom, snažnu pobožnost prema
Presvetom Sakramentu i Djevici Mariji, sve veću naklonost prema Petrovu nasljedniku,
te svijest o pripadanju Crkvi. Neka sve to posluži u evangelizaciji, prenošenju vjere,
donošenju sakramenata vjernicima, jačanju prijateljskih veza te obiteljskoga jedinstva,
i jedinstva u zajednici, kao i jačanju solidarnosti i življenju ljubavi – istaknuo
je Sveti Otac. Napomenuvši nadalje da u pučkoj pobožnosti postoje brojni izrazi
vjere povezani s velikim slavljima tijekom liturgijske godine, u kojima puk Latinske
Amerike potvrđuje svoju ljubav prema Kristu, Papa je upozorio da se ima paziti na
dvije stvari: na vjeru koja, ojačana Biblijom i molitvom, treba ostati glavni izvor
pučke pobožnosti, kako ne bi bila svedena na jednostavni kulturni izraz određenoga
kraja; a potom na liturgiju koja ima biti uporište za jasno i pozorno usmjeravanje
želje za molitvom i karizmatskim životom koji se susreću u pučkoj pobožnosti. Pučka
će pobožnost pak, sa svoje strane, svojim simboličnim i izražajnim vrednotama moći
dati liturgiji neke smjernice za valjanu inkulturaciju, kao i poticaje za djelotvornu
stvarateljsku živahnost – istaknuo je Papa. Primijetivši potom da postoje i problemi,
Sveti je Otac napomenuo da se ne može zanijekati postojanje nekih iskrivljenih oblika
pučke pobožnosti koji stvaraju zbrku i mogu poduprijeti sasvim izvanjsku vjersku praksu
koja je daleko od duboko ukorijenjene i, u nutrini, žive vjere. Sigurno, pučka pobožnost
teži iracionalnosti, ponekad i vanjštini – rekao je Sveti Otac navodeći odlomak iz
svojega pisma sjemeništarcima koje im je uputio prošle godine – Ipak, bilo bi bez
sumnje pogrešno potpuno ju isključiti. Kroz nju je vjera ušla u srca ljudi, postala
je dio njihovih osjećaja, običaja, njihova zajedničkoga razmišljanja i života. Zbog
toga je pučka pobožnost velika baština Crkve (…) Naravno, pučku pobožnost valja uvijek
pročišćavati, (…) ali ona zaslužuje našu ljubav; ona nas na potpuno stvaran način
čini 'Božjim narodom' – istaknuo je na kraju Sveti Otac.