Saborski su oci na zasjedanjima II. vatikanskog sabora o važnosti odgoja puno raspravljali,
a kršćanskom je odgoju posvećen i saborski dokument o katoličkom odgoju („Gravissimum
educationis“), objavljen 1965. godine – ističe pater Kowalczyk u današnjem osvrtu
na saborske dokumente. Kroz stoljeća je odgojno djelovanje Katoličke crkve bilo
vrlo široko i raznoliko. Na II. vatikanskom saboru su glede odgoja usvojena neka opća
načela. Prije svega Dokument o kršćanskom odgoju ističe da snagom svoga dostojanstva
„svi ljudi, bilo kojega podrijetla, položaja i dobi, imaju neotuđivo pravo na odgoj“.
A roditelji su prvi i glavni odgojitelji. Obitelj je dakle prva škola. Tu odgojnu
zadaću roditelja društvo ima braniti i podupirati. Katolički roditelji su ti koji
svoju djecu uključuju u Crkvu i odgajaju u vjeri. Stoga se s pravom može reći da stanje
Crkve prvotno ovisi o stanju katoličke obitelji – tvrdi pater Kowalczyk. II. vatikanski
sabor jasno tvrdi da „svi kršćani (...) imaju pravo na kršćanski odgoj“. Stoga bi
se javna potpora odgoju imala tako urediti da roditelji budu slobodni u izboru škole
za svoju djecu, ravnajući se prema svojoj savjesti. Prema tome, namjena se javnih
fondova katoličkim školama ne može smatrati uslugom Crkvi, nego priznanjem prava roditelja
da biraju škole za svoju djecu – primijetio je pater Kowalczyk. Crkva svoje odgojne
usluge pruža katolicima i ne katolicima, čini to bez prozelitskih namjera. U dokumentu
stoji: „Crkva gaji posebne simpatije prema onim katoličkim školama, naročito u misijskim
zemljama, koje pohađaju i učenici nekatolici. Valja primijetiti da se saborski oci
također obraćaju mladima, da budu spremni prihvatiti odgojnu službu „posebno u onim
krajevima gdje je odgoj mladih u krizi zbog nedostatka učitelja“ – zaključio je pater
Kowalczyk.