Križ i Europska unija

Europski sud za ljudska prava prošli je petak pravorijekom koji ulijeva nadu Europi zaključio spor gospođe Lautsi i Italije. U Italiji je stoga zadovoljna Crkva i mnoge političke i institucionalne stvarnosti. Prvi je naime pravorijek Europskog suda 2009. godine potvrdio 'navodno' pravo tužiteljice te presudio da se iz Talijanskih škola ukloni Raspelo jer utječe na odgoj djece. Nakon podnesene talijanske žalbe, Europski sud novim pravorijekom tvrdi da je država nadležna za pitanja religije i očuvanje svojih tradicija.
Komentirajući presudu Europskog suda u razgovoru za našu radio postaju pravnik Carlo Cardia, profesor crkvenoga prava na rimskom sveučilištu 'Roma Tre', rekao je da je prva presuda sasvim u suprotnosti s načelima Europskog suda. U europskoj pravnoj praksi, između ostalog, postoje dva neupitna načela, a prvo je da Europa poštuje, vrjednuje i priznaje tradicije država, a drugo je pak da svaka država ima pravo sukladno s pravima slobode tumačiti i vrjednovati svoje tradicije, inače ne bi bilo Europe – istaknuo je pravnik i dodao da je Italija po tradiciji katolička zemlja.
Na primjedbu da Sud poriče utjecaj Raspela na učenike što je tvrdila gospođa Lautsi, rekao je da je vrlo važno to što tvrdi da se vjersko obilježje, u ovome slučaju, Raspelo, po sebi ne suprotstavlja drugima, ne uvjetuje ničiju savjest jer na slobodan način odražava općenarodno shvaćanje naše vjerske tradicije. To je vrlo bitno, a valja istaknuti da u talijanskim školama vjeronauk nije uvjetni predmet, a i to da mnogi ne znaju da talijanski zakon omogućuje da se na fakultetima, ako netko želi, mogu upisati vjerski tečajevi. Napominjem da u talijanske škole slobodno zalaze imami, protestantski pastori kao i predstavnici filozofskih organizacija, dok se to zamjera biskupima. Sud je vrjednovao taj vidik talijanske škole, a to još više ističe vrijednost pravorijeka jer tvrdi da Raspelo u slobodnoj školi samo naglašava slobodu i pluralizam – primijetio je profesor Cardia.
Na upit može li se govoriti o sporenju između laičnosti i lacizma, rekao je da mu se ne sviđa izraz laicizam, te da radije govori o otvorenoj i pozitivnoj laičnosti u odnosu na negativnu i kivnu koja želi iz javnoga života izbaciti religiju i vjerska obilježja, a pozitivna laičnost priznaje doprinos svih religija, naročito religije koja u nekoj državi predstavlja tradiciju, a to je kršćanstvo u Italiji i Europi, a u Aziji budizam. Vjerska su obilježja u ovome slučaju razdjelnica između pozitivne i negativne laičnosti. Pravorijek Europskog suda potvrđuje dakle pozitivnu laičnost, koja ne vrijeđa i ne isključuje nikoga, nego nastoji sve okupiti oko vrednota koje smo naslijedili od naše vjerske tradicije – ustvrdio je profesor Cardia.
Na primjedbu da iz evanđelja potječe nauk o laičnosti, rekao se da se s kršćanstvom prvi put ostvaruje podjela između crkvenih i civilnih ustanova, a evanđeoski izraz 'caru carevo, Bogu Božje, omogućio je načelo odvajanje vlasti od laičnosti. Bio je to dug proces, ali je potekao od nas a ne od Azije. Pozitivna je dakle laičnost nastupila s kršćanstvom i upravo je stoga mogla biti uključujuća, otvorena i pozitivna – zaključio je pravnik Cardia.