Drugi vatikanski sabor o obnovi redovničkog života

Među brojnim temama o kojima se raspravljalo na II. vatikanskom saboru bilo je i redovništvo. Saborski je dokument o redovničkom životu 'Perfectae caritatis' u listopadu 1965. godine odobrio papa Pavao VI.. O dokumentu u redovitoj rubrici utorkom za Radio Vatikan piše pater D. Kowalczyk, isusovac.
Redovi su bitni čimbenik Crkve. Sabor naime napominje da „je već od početka Crkve bilo muževa i žena koji su ostvarivanjem evanđeoskih savjeta nastojali u većoj slobodi slijediti Krista“, a nadamo se da ih i danas ima, rekao je pater Kowalczyk osvrćući se na dokumentom zacrtanu obnovu redovničkoga života. Obnova s jedne strane podrazumijeva neprestano vraćanje na izvorni duh redovničkih ustanova, s druge pak prilagođavanje samih ustanova promjenljivim prilikama vremena. Dekret o redovničkom životu ipak ističe da „i najbolje prilagođivanje neće biti uspješno ako ne bude prožeto duhovnom obnovom“ – napominje pater.
Redovnička čistoća, istinski življena, najbolje je poricanje „lažnih naučavanja, prema kojima je potpuna uzdržljivost nemoguća i čovječjem razvitku škodljiva“. Sabor istodobno upozorava da se nitko, želeći živjeti u čistoći, ne može uzdati u vlastite sile, nego se ima uzdati u Božju pomoć. Redovničko se siromaštvo očituje ne samo u tome da netko u upotrebi dobara bude ovisan o poglavarima, nego da bude i siromašan i stvarno u duhu, kao i da se osjeća obveznim zajedničkim zakonom rada“ – istaknuo je pater Kowalczyk.
Redovnička se pak poslušnost temelji na vjerovanju da Bog preko poglavara želi djelovati u redovničkom životu. Tako poslušnost nipošto ne umanjuje dostojanstvo ljudske osobe, nego je, posvećenom slobodom djece Božje, dovodi do zrelosti. Glede poglavara, oni bi trebali upravljati podložnicima poštujući ljudsku osobu i promičući njihovo dragovoljno podvrgavanje. Neki pak misle da Sabor, budući da se usredotočio na ulogu biskupa, nije istaknuo važnost redovničkog života za Crkvu, možda je to zadatak sljedećeg sabora – primijetio je pater Kowalczyk.