Predstavljen drugi svezak Papine knjige 'Isus iz Nazareta'

Od danas se može u knjižarama nabaviti drugi svezak Papina djela 'Isus iz Nazareta', u kojem se opisuje Isusov ulazak u Jeruzalem pa sve do njegova uskrsnuća. Knjigu je objavila Vatikanska izdavačka knjižara, a u Tiskovnome su je uredu Svete Stolice danas u 17 sati predstavili kardinal Marc Ouellet, pročelnik zbora za biskupe, te profesor Claudio Magris, pisac i stručnjak za germanistiku.
Podsjećamo da je Sveti Otac već najavio da nije želio pisati Isusov životopis, nego je htio osvijetliti Isusov lik i poruku radi otkrivanja povijesnog Isusa. Spajajući vjersku i povijesnu hermeneutika Sveti se Otac nada da će knjiga koristiti svim čitateljima koji se žele sresti s Isusom i vjerovati u Njega. Papa se nada da će imati priliku obraditi i Isusovo djetinjstvo, tako je obećao, u jednom manjem svesku, ako mu Providnost podari snage.
U prvom poglavlju Papa opisuje Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, kao kralja mira, jednostavnosti i siromašnih. Isus nije politički revolucionar, on ne diže revoluciju protiv Rima, drugačija je njegova moć. Njegova je spasonosna moć u siromaštvu Boga, on je kralj mira. Kraljevstvo se Božje ne nameće nasiljem, naprotiv nasiljem se služi Antikrist. Isus ne dolazi zato da ništi nego zato da ozdravlja, skrbi se za odbačene i isključene iz društva. Ljubav je Božja moć. Stoga mu se najviše raduju najslabiji, oni koji su sposobni gledati čistim i jednostavnim srcem i koji su otvoreni dobroti Božjoj. Ulazeći u hram tjera trgovce, kida svezu između bogoštovlja i zarade, hram ne smije biti leglo lopova – ističe Papa.
U drugom poglavlju Sveti Otac opisuje Isusov eshatološki govor: rušenje hrama, uništenje Jeruzalema, Posljednji sud i kraj svijeta. Isus je mnogo puta želio okupiti Jeruzalemsku djecu, kao što kvočka okuplja svoje piliće pod krila, ali oni nisu htjeli. Rimljani će razoriti hram i prolit će židovsku krv. Premda zlo i zli uživaju veliku slobodu, ipak je u rukama Božjim tijek povijesti. Započelo je nešto novo, Isus umjesto hrama; On je novi hram, on je živi Bog. U njemu se Bog susreo s čovjekom. U njegovoj se ljubavi rastopio grijeh svijeta. Isus najavljuje vrijeme pogana, ono započinje uništenjem Jeruzalema i traje sve do svršetka svijeta. U tome razdoblju evanđelje se ima naviještati posvuda, svim ljudima, tek nakon toga povijest će stići na svoj cilj.
Pranjem nogu, opisano u trećem poglavlju, Isus uvodi radikalna zaokret u povijest religije. Pred Bogom nas ne mogu opravdati obredni čini, vjera je ta koja čisti srce. Po milosti Duha Svetoga bivamo nova stvorenja. Kršćanin je dar koji se razvija u dinamici života i djelovanja zajedno s tim darom. Petar i Juda na taj dar različito odgovaraju. Obojica prihvaćaju Isusa, potom ga Petar niječe, a Juda izdaje. Petar se kaje i vjeruje u oproštenje, i Juda se pokajao ali nije smogao snage vjerovati u oproštenje. U Judi srećemo opasnost svih vremena, a to je da i jednom prosvijetljeni „poradi svojih naizgled nevažnih nevjernosti“ mogu zalutati i izgubiti sposobnost obraćenja. S Judom se i u sakramentalnu zajednicu Crkve uvukao prekid prijateljstva s Isusom, uvijek ima onih koji se hrane Kristovim tijelom i izdaju ga.
Komentirajući Isusovu svećeničku molitvu, opisanu u četvrtom poglavlju, Papa tvrdi da je Gospodinovo uzdizanje na križ iskupljenje svijeta, tada je cijela povijest dobila svoj smisao, izmirila se s Bogom. Opisujući pak Posljednju večeru, peto poglavlje, Papa se opredjeljuje za Ivanov izvještaj. Isus je preminuo u trenutku kad su u hramu prikazivani pashalni jaganjci. Isus na Posljednjoj večeri dariva samog sebe „kao istinsko Janje, ustanovljujući svoju Pashu“ – tvrdi Sveti Otac.
U šestom poglavlju je opisan prizor u Getsemanskom vrtu. Isus kuša „ponor grijeha“. Predaje se volji Očevoj, a Petar se opire križu. Petrovo ponašanje odražava trajnu napast kršćana, odnosno Crkve, da bez križa postigne uspjeh. Isus govori učenicima da mole i bdiju, ali ih je svladao san. Pospanost je učenika tijekom stoljeća prigoda za moć zla – istaknuo je Benedikt XVI.
Govoreći pak u sedmom poglavlju o Isusovu suđenju, Papa ističe da židovski narod, kao takav, nije želio Isusovu smrt, pa Isus je bio židov a i njegovu učenici, osudila ga je hramska aristokracija – tvrdi Sveti Otac i veli kako je Pilat pitao Isusa: Što je istina? Poput Pilata i danas se mnogi zadovoljavaju istim „nerješivim?“ upitom. Ali bez istine – napominje Sveti Otac – čovjek ne shvaća smisao života, ustupa pred jačim kako što svjedoči povijest svih diktatura. Istina je prepoznatljiva u Isusu Kristu – zaključuje Papa.
Opisujući Isusovo razapinjanje na križ i polaganje u grob, Papa ističe Isusove riječi : „Oprosti im je ne znaju što čine“. Te su riječi utjeha za sve ljude, a utjeha nas može stići i u posljednjem trenutku. Jedan od razbojnika je upravo na križu shvatio da je razapeti Isus doista kralj. Njegova molitva svjedoči da je molitva uvijek učinkovita – primijetio je Sveti Otac i dodao da se u Isusovoj muci sva prljavština svijeta sreće s neizmjerno čistim Bogom. Redovito se događa da nečisto prlja čisto, a u Isusovoj muci se događa suprotno. Bolom svoje bezgranične ljubavi Bog čisti grijeh svijeta – istaknuo je Benedikt XVI.
Govoreći u devetom poglavlju o Uskrsnuću, Papa veli da je Isusovo uskrsnuće jedna vrsta „odlučne promjene“, kvalitativni skok jer otvara novu budućnost za sve ljude. Kristove je učenike, svjedoke uskrsnuća, iznenadila nova stvarnost. S novom su se hrabrošću pojavili pred svijetom da navijeste: Krist je zaista uskrsnuo. U uskrsnuću nema ničega što se protivi znanosti, riječ je o nečem sasvim novom. Jednostavno se tvrdi da osim dimenzija koje poznajemo ima i druga dimenzija, ne poriče se dakle ništa – zaključio je Benedikt XVI.