Promišljanje za Korizmu

Već su parlamenti nekih zemalja izglasali zakon protiv eutanazije. U nekim se zemljama još o tome raspravlja. Novine donose i članke primjerice o sve starijem pučanstvu u Kini gdje je sada već preko 100 milijuna starijih od 60 godina, a 350 milijuna u toj dobi bit će ih 2050. U mnogim se proturječjima zapetljavaju različiti borci za ljudska prava. Tako jednom imaju pravo na svojega ljubimca, misli se na psa ili mačku ili bilo što drugo, a da pritom ne vode računa o tome da njihov susjed ima pravo na miran dom i san te čist i nesmrdljiv lift i stubište, ali i širi okoliš. Drugi put je to pravo na pobačaj, a onda se razjare na nekoga tko je učinio čedomorstvo. Nikakvi tu znanstveni razlozi o prirodnom početku ljudskoga života ne pomažu. Važno je samo ono što meni sada koristi prema mojoj kratkoj pameti. Treći put bit će opet priča o pravu da se bude gay ili lezbijka. Bilo bi to još dobro, ali nemoj mi to kričati u uho i još na ulici i još u svim medijima i portalima. Kao da je tvoje pravo time veće što glasnije kričiš. Budi što hoćeš, ali nemoj se smatrati ugroženim ako ja to ne želim biti i nemoj na to prisiljavati mlade kao da je to nešto normalno. Kad bi bilo normalno, ne bi ti imao toliku potrebu za kričanjem. I kako se tu snaći? Već je psalmist govorio za one koji ga progone: Zloći ću se njihovoj oprijeti svojom molitvom. No taj progonitelj može biti svatko sam sebi ako ne prihvaća zdravorazumske razloge za normalan ljudski i međuljudski život sukladan sa stvarnošću s kojom smo dani i u koju smo dani, a to znači kao djelo i slika Božja, pa ne valja tu sliku ni na koji način obezvrjeđivati pozivali se na ne znam kakvu znanstvenost ili naprednost ili suvremenost ili prava koja su samo za mene. No zar nismo počeli korizmu, a to je vrijeme ozbiljnosti, promišljanja, pokore ali zato da bi u nama bilo više prostora za ono što je Božje i to u svakom od nas. Eto ti onda radosti slobode djece Božje.