Komu to smeta Križni put na Humu?

Biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić, u pratnji urednika mjesečnika „Crkva na kamenu“ don Bože Goluže, obišao je 1. ožujka Križni put na brdu Hum u Mostaru koji su, tijekom noći s 28. veljače na 1. ožujka, oskvrnuli nepoznati počinitelji. Prenosimo međutim vijest iz službenih stranica biskupijskog službenog lista:
"U Jubilarnoj 2000. godini od Rođenja Gospodina Isusa Krista podignut je Križni put s druge strane Huma, gledano od Mostara. Duljina Križnoga puta malo manja od tri kilometra. Od posljednje postaje, četrnaeste, treba - usuprot vjetru koji udara s Veleža - doći do Jubilarnoga križa koji se nadvio nad Mostarom svojim blagoslovnim svjetlom i mirom. Po noći osvjetljavaju ga četiri reflektora, koji tvore fenomen kao da Križ visi u zraku, dar neba zemlji. U ovih deset godina više puta i na više načina ti su reflektori bili razbijani, uništavani. Ali bi ih opet nečije neumorne vrijedne ruke i vjerne duše stavljale u funkciju. Već više vremena bez ikakvih smetnji obasjavaju Veliki križ, a Križ brdo Hum.
I kada smo pomislili da je ipak počeo toliko naglašavani „suživot“, „zajedništvo“, poštovanje „nacionalne kulture“ i „vjerska tolerancija“, javiše glasovi: najprije pred prošli Božić, točnije 11/12. prosinca 2010., da je Križ iz 1993. na Gradini na Pješivcu, župa Aladinići, prepiljen i oboren! A od kamenja oblikovan polumjesec i zvijezda! Zatim 17. siječnja 2011. kamenovana stogodišnja katolička crkva u Blagaju! I, evo, jučer da su polomljeni drveni križevi na postajama Križnoga puta, sa dna do vrha Huma. U utorak, 1. ožujka, biskup Ratko s urednikom „Crkve na kamenu“ don Božom pošao pogledati koliko je istinita ta nevjerojatna priča. I doista samo se moglo ustanoviti da je na jednoj postaji drveni križ prelomljen: ostala uspravna prečka, a nema vodoravne; na drugoj: ostala uspravna prečka, a prelomljena vodoravna i pala na zemlju; na trećoj: nema vodoravne, nekuda bačena ili odnesena u vatru. I tako redom sve, osim sedme i četrnaeste. One su još cjelovite.
Policiji je također javljeno i ne znamo još rezultate istrage. Tko su počinitelji? Može se samo nagađati. Ne će se oni vjerojatno ni predstaviti ni izjaviti da oni stoje iza ovoga svetogrđa. S druge strane, da policija i uhvati križolomce koji su izveli ovo zlodjelo, oni bi se uspješno branili maloljetništvom, uzorom iz afričkih lančanih prosvjeda, mržnjom na „križarske ratove“ koji su se vodili u razmacima od 1095. do 1291. godine i drugim argumentima.
Da je kojim slučajem - ne daj Bože! - oskvrnjena tabla na kakvu medžlisu u gradu, mediji bi zabrujali obavješćujući svjetsku javnost kako se priječi povratak, sije religiozna mržnja, onemogućuje miran i skladan život koji je stoljećima ovdje cvao.
Mi se nemamo komu požaliti. Ne preostaje nam drugo nego još žarče moliti pred ovim oskvrnjenim postajama.