2011-03-01 18:07:03

Biskup u svjetlu II. vatikanskog sabora


Bez biskupa nema ni Crkve – ustvrdio je sveti Ignacije Antihoijski na početku drugog stoljeća. Jedan od plodova II. vatikanskog sabora jest jačanje uloge biskupa koji „nasljeđuju apostole kao pastiri duša“ – ističe pater Kowalczyk komentirajući saborski dokument 'Krist Gospodin'.
Propovijedanje evanđelja glavna je biskupova dužnost. Ali to naviještanje nije apstraktno, nego se odnosi na sve ono što je važno za čovjekov život. U dekretu Krist Gospodin (Christus Dominus) doista piše: „Neka stoga uče koliko treba prema nauci Crkve cijeniti ljudsku osobu , njezinu slobodu i sam tjelesni život; obitelj (...), rađanje i odgoj djece; građansko društvo s njegovim zakonima (...); rad i odmor, umjetnost i tehnička dostignuća (12). Želja je da biskupi svih mjesnih Crkvi smognu hrabrosti za tu iscrpnu zadaću – primijetio je pater.
Da bi vršili svoju zadaću biskupi moraju – naglašava II. vatikanski sabor – uživati „punu i savršenu slobodu kao i neovisnost od bilo koje građanske vlasti“. Biskupi bi također imali usklađivati svoje aktivnosti s aktivnostima javnih vlasti kada je u pitanju promicanje pravednog zakona.
Druga im je pak zadaća promicanje ispravnih odnosa sa svećenicima: neka ih smatraju sinovima i prijateljima i stoga neka budu raspoloženi slušati ih te s njima dobrohotno i s povjerenjem postupati. Biskup dakle mora imati vremena za svoje svećenike, da budu „jedna obitelj, kojoj je otac biskup“ – rekao je pater i dodao:
Na posljetku, II. vatikanski sabor podsjeća biskupe na vrijednost sve tješnje uzajamne suradnje. Biskupske su konferencije jedan oblik te suradnje. Ali one nisu poput vlada, nego su skupštine prijatelja koji zajedno vrše svoju pastoralnu službu – zaključio je pater Kowalczyk.








All the contents on this site are copyrighted ©.