O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran
Dan Kršćanske sadašnjosti i spomen 20. obljetnice smrti dr. Josipa Turčinovića – jednoga
od njezinih utemeljitelja – obilježeni su prošloga utorka u Zagrebu; najprije komemorativnim
programom na zagrebačkom Mirogoju i Svetom Misom zadušnicom u crkvi Krista Kralja,
a potom i programom u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu na Kaptolu. Ovom prigodom
predstavljen je prvi svezak izabranih spisa dr. Josipa Turčinovića „Misao vjere“,
a premijerno je prikazan i film o Josipu Turčinoviću „Sijač riječi“, autorice Irene
Hrvatin. Nakon premijerne projekcije, okupljenima se obratio zagrebački nadbiskup
kardinal Josip Bozanić, istaknuvši pritom kako je Turčinović bio Hrvat europskih dimenzija,
čovjek koji je i danas u mnogim stvarima pravo nadahnuće za djelovanje u vremenu nove
evangelizacije. Drago mi je da ste na Dan KS-a odlučili komemorirati dr. Josipa Turčinovića,
jednoga od utemeljitelja. Time se zapravo pokušalo sagledati korijene, vratiti na
izvore kako bi se bolje vidjelo ne samo ono što je ostvareno, nego kako bi se bolje
moglo nazrijeti zadatke koji su pred nama sutra. Josip Turčinović bio je čovjek življene
nade, bio je čovjek koji se nije mirio s postojećim. Želimo i molimo da njegov duh
traje i da bude za mnoge u našoj Crkvi i nadalje nadahnuće – poručio je kardinal Bozanić. U
prigodi svečanog obilježavanja Dana Nacionalne i sveučilišne knjižice u Zagrebu, 22.
veljače, ravnatelju Metropolitanske knjižnice Zagrebačke metropolije svećeniku Vladimiru
Magiću dodijeljena je nagrada za osobit doprinos i razvoj hrvatskog knjižničarstva.
Tu je odluku na prijedlog Hrvatskoga državnog arhiva donio tročlani Odbor i Stručno
vijeće knjižnice, a samu nagradu uručio je glavni ravnatelj NSK-a Tihomil Maštrović,
čemu su nazočili i zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, rektor Sveučilišta u Zagrebu
Aleksa Bjeliš te drugi uzvanici. Kako se ističe u obrazloženju Odbora za dodjelu
nagrade, vlč. Magić svojim je „stručnim zalaganjem, znanjem, marljivošću i ustrajnošću
uspio Metropolitanu urediti prema suvremenim načelima knjižničarstva“, a očit je i
njegov „doprinos u razvoju knjižničarstva u području stare knjige i njezinog promicanja
u široj kulturnoj zajednici i inozemstvu. (...) Njegova postignuća i doprinos knjižničarstvu
prepoznati su u Hrvatskome državnom arhivu, unutar kojega Metropolitana djeluje već
petnaestak godina. Stoga ne čudi da je prijedlog za dodjelu Nagrade Nacionalne i sveučilišne
knjižnice vlč. Magića podržan i na razini te ustanove i od njegovih kolega knjižničara“
– čita se, među ostalim, u obrazloženju. Vladimir Magić već više od tri desetljeća
djeluje u najvažnijoj crkvenoj knjižnici u Hrvatskoj, a tijekom toga vremena obavljao
je niz poslova - od obrada starih i rijetkih knjiga te rukopisa do predstavljanja
Metropolitane objavljivanjem kataloga, faksimila i pretisaka. Zahvaljujući za dodijeljenu
nagradu, vlč. Magić rekao je kako moramo biti ponosni na bogatstvo koje posjedujemo
u pisanoj baštini te potaknuo da se i dalje pisana riječ čuva i istražuje te predstavlja
stručnoj, ali i široj društvenoj javnosti. U ponedjeljak, 21. veljače, pogrebne
obrede na zagrebačkom Mirogoju i Svetu Misu zadušnicu u prepunoj župskoj crkvi Sv.
Petra apostola, za preminulog kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkog i dugogodišnjeg
župnika te župe mons. Matiju Stepinca, predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal
Josip Bozanić. Mons. Stepinac volio je Boga i ljude, ljubio je svoje svećeništvo,
sav je život dao za ono na što ga je Isus pozvao. I danas u molitvi zahvaljujemo Bogu
za dar svećenika mons. Stepinca i molimo da se ne izgubi išta od onoga što je on dobra
činio – kazao je kardinal Bozanić, dok je varaždinski biskup Josip Mrzljak podsjetio
na pokojnikovu povezanost s blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem. Sadašnji župnik
župe sv. Petra Josip Golubić podsjetio je na svećenički put mons. Stepinca, koji je
bio sve samo ne lagan. Za svećenika je zaređen 1962. Godine, u vrijeme početka rada
Drugoga vatikanskog koncila, u vrijeme buđenja, novog poleta i nada u Crkvi. Može
se reći da je bio prvi koncilski svećenik u Hrvatskoj, i to ne samo po datumu ređenja
– istaknuo je župnik Golubić. On je potom podsjetio na podizanje mlade Crkve u Novom
Zagrebu, nakon čega mons. Stepinac odlazi u Vlašku ulicu, gdje je doživio i stvaranje,
rađanje i uskrsavanje voljene Hrvatske. Gotovo da nema osobe iz javnog društvenog
i političkog života koja se nije susretala s Matijom i željela čuti njegovo mišljenje.
Uvijek svima otvorena srca i otvorenih vrata. Susreti, pomoć tisućama prognanika i
izbjeglica, organizacija Caritasa, ulazak u škole, bolnice, starački dom, radio emisije.
Shvaćao je da se evanđelje mora naviještati bilo zgodno ili nezgodno. Dakako, osim
župa na kojima je djelovao, svi znamo koliko mu je značio Krašić i koliko se radovao
beatifikaciji kardinala Stepinca – kazao je župnik Golubić, izrekavši na kraju riječ
zahvale za sve dobro koje je preminuli mons. Matija Stepinac za svoga ovozemnog života
učinio.