Papa na općoj audijenci govorio o svetome Robertu Bellarminu

Sveti je Otac današnju katehezu na općoj audijenciji u dvorani Pavao VI. posvetio liku i djelu glasovitog isusovca svetoga Robeta Bellarmina. Djelovao je u vrijeme bolne podjele zapadnoga kršćanstva, kad je teška vjerska i politička kriza prouzročila odvajanje cijelih naroda od Apostolske stolice – istaknuo je Benedikt XVI. na početku audijencije.
Bellarmino je rođen 4. listopada 1542. godine u Montepulcianu u Toskani, bio je nećak pape Marcella II. Školu je započeo u isusovačkom kolegiju u rodnom gradu. U Družbu Isusovu stupa 1560, a 1570. zaređen je za svećenika. U Louvainu je proveo nekoliko godina kao profesor teologije. Pozvan u Rim, na Rimskom je kolegiju predavao Apologetiku, i tako je nastalo njegovo slavno djelo Rasprave (Disputationes de contoversiis chritianae fidei adversus huius temoporis haereticos), u kojem se manje-više nalazi sve što su novovjerci širili i naučavali, a na što je sveti Bellarmino dao odgovor pravovjernog katoličkog nauka. Bilo je to dakle vrijeme nakon Tridentskoga sabora.
Kao duhovnik i potom poglavar Rimskog kolegija upoznao je svetoga Alojzija Gonzagu. Papa Klement VIII. imenovao ga je papinskim teologom, savjetnikom svetoga Uficija i rektorom kolegija Pokorničara nedaleko svetoga Petra, 1599. godine ga imenuje kardinalom, a 1602. nadbiskupom u Capui. Bellarmino je 1597. godine objavio Mali katekizam (Dottrina cristiana breve).
Kao biskup isticao se vrsnim propovjedništvom, tjednim posjetom župama te održavanjem triju sinoda i jednog pokrajinskog crkvenog sabora. Papa Pavao V. ga ponovno pozvao u Rim i imenovao članom više kongregacija, rektorom zavoda Germanicuma u kojem su boravili i neki hrvatski studenti, među njima sv. Marko Križevčanin, Martin Borković te blaženi kardinal Stepinac, a bio je posrednikom u sporovima između Pape i nekih država. Posljednjih godina života napisao je razne knjige o duhovnosti, koje i danas kršćanski puk vrlo rado čita. Preminuo je u Rimu 17. rujna 1621. godine. Premda je proces za proglašenje Bellarmina blaženim započet 1627. godine, blaženim ga je proglasio papa Pio XI. 1923. godine, svetim 1930. i crkvenim naučiteljem – istaknuo je Benedikt XVI.
Govoreći o njegovim spisima, Papa je rekao da je u Raspravama naglašen institucionalni vidik Crkve zbog onodobnog pogrješnoga shvaćanja, ali su također pojašnjeni i nevidljivi vidici Crkve kao Mističnoga tijela. On je razumskim dokazima i crkvenom tradicijom jasno i učinkovito osvijetlio crkveni nauk – ustvrdio je Sveti Otac i dodao da je najveća baština njegovo shvaćanje vlastitoga rada. Njegov upravni rad nije mu priječio svakodnevno traženje svetosti. Kao svećenik i biskup, pastir duša, osjećao je da mora propovijedati. A njegove propovijedi i govori plod su isusovačkog odgoja, usmjerenog na nasljedovanje Gospodina – kazao je Papa.
U njegovim je spisima jasno da je na prvome mjestu Gospodinov nauk. Bellarmino je uzor molitve, duše svake aktivnosti, koja sluša riječ Gospodinovu, promatra Božju uzvišenost i samo se u Boga uzda. Bellarminova se duhovnost odlikuje po živom i osobnom osjećanju neizmjerne Božje dobrote. On se uistinu osjećao ljubljenim sinom, stoga je uživao u kontemplaciji Boga – istaknuo je Benedikt XVI.
U knjizi „Uzdizanje duše k Bogu“ tvrdi: „Tko nađe Boga našao je sve, a tko izgubi Boga sve je izgubio“. A u spisu „Umjetnost dobrog umiranja“, navodi kao sigurno pravilo za ispravno življenje, također i umiranje, ozbiljno i često razmišljanje da se Bogu ima polagati račun o vlastitu životu, stoga nije mudro gomilati zemaljska dobra, nego valja jednostavno i u ljubavi živjeti jer se tako stječu zasluge za nebo – kazao je Papa. Što se pak tiče obnove Crkve, Papa je rekao da sveti Bellarmino jasno uči i životom svjedoči da bez osobne obnove i obraćenja srca nema prave obnove Crkve. Iz duhovnih vježba svetoga Ignacija crpio je savjete za učinkovit govor o ljepotama vjerskih otajstava. Ako si mudar, onda shvaćaš da si stvoren za slavu Božju i svoj vječni spas. Stoga istinskim dobrom smatraj ono što te vodi cilju, a zlom što te od njega odvraća.... Ugodnosti i neudobnosti, bogatstvo i siromaštvo, zdravlje i bolest, čast i pogrde, život i smrt, mudrac ne treba ni tražiti ni izbjegavati. Sve je dobro i poželjno što je na veću slavu Božju i za vječnu sreću, loše je i valja izbjegavati sve što se tome protivi – piše sveti Roberto Bellarmino.
Na kraju Sveti je Otac istaknuo da su Bellarminove riječi i danas u modi. One nas podsjećaju da je cilj našega života Gospodin, Bog koji se objavio u Isusu Kristu, u kojem nas neprestano zove i obećava zajedništvo s Njim. Podsjećaju nas na važnost pouzdanja u Gospodina, da svoj život suobličujemo s evanđeljem, da vjerom i molitvom prosvjetljujemo sve životne okolnosti imajući u vidiku ujedinjenje s Gospodinom – zaključio je Benedikt XVI.