Što je život?

'Nelagoda Zapada pred bolesnom osobom' – nadnaslov je članka objavljenoga 20. veljače u vatikanskom dnevniku L'Osservatore Romano, koji govori o stanju u Velikoj Britaniji, pa tako naslov glasi „Nije to zemlja za starije ljude“. Autor članka, Carlo Bellieni, pedijatar neonatolog, osvrće se na zapanjujući izvještaj Odbora za javni nadzor britanske Vlade koji upozorava da su u bolnicama u toj zemlji tisuće starijih osoba zapuštene, prljave, nenahranjene, i bez odgovarajućih lijekova protiv boli. Dr. Bellieni spominje i nekoliko naslova iz britanskih novina koje pišu o, primjerice, „neljudskom društvu“, o „okrutnosti koja baca sramotu na uljudbenu zemlju“, ili pak „U velikom društvu nema mjesta za stariji naraštaj“.
Statistički je nacionalni ured pak – kako stoji nadalje u članku – objavio da je u petogodišnjem razdoblju, od 2005. do 2009. godine, u britanskim domovima za starije osobe od dehidratacije preminulo 650 osoba, a od neishranjenosti 157. Sablažnjiva je ta nebriga, ali ne i neočekivana – piše dr. Bellieni, te spominje i izvještaje upućene britanskom Parlamentu o nebrizi za mentalne bolesnike, koji su, kako je o tomu pisao britanski tisak, „nevidljivi“ za britanski zdravstveni sustav. Tko ne može dati da se čuje njegov glas, toliko će slabija biti skrb koju će primiti – zaključuje autor članka. To nas neizbježno podsjeća da je upravo predstavnik te zemlje u Europskom parlamentu, u nedavno održanom govoru rekao da postoje valjani razlozi za daljnje odgađanje hrvatskog pristupa Europskoj uniji. (?)
Je li to samo problem snage? – pita se nadalje autor te spominje istraživanje provedeno prije nekoliko godina u brojnim zapadnim zemljama, koje je pokazalo da većina liječnika misli da je život s neurološkim ili teškim tjelesnim teškoćama gori od smrti. Znak je to duboke moralne krize koja invalidnost smatra, ne nečim što valja nadvladati, nego nečim nepodnošljivim, prema čemu se osjeća odbojnost, a ne suosjećanje. Odbojnost prema slabim osobama ima dva lica: jedno je – piše dr. Bellieni – ovo o čemu smo do sada govorili, drugo je beskonačni govor o smrti i o tomu kako učiniti da do nje dođe, kao da je to problem bolesnih i starijih ljudi.
U brojnim zemljama, naime, čini se da nije problem kako živjeti bolje, nego kako pronaći rješenja i strategije za umiranje; kao da neprijatelj nije napuštenost, nego neko pretpostavljeno ustrajanje za održavanje na životu – ističe dr. Bellieni. Novinske se stranice posvećuju biološkoj oporuci, eutanaziji, i uputama za svršetak života, i to u traženju, punom strepnje, putova umiranja. Novine su opsjednute smrću. Stoga, u takvom kulturnom ozračju ne čudi što je više bolnica u Francuskoj sklopilo ugovore s udrugom sklonom eutanaziji, koja može stupiti u kontakt i s pacijentima. I to unatoč prosvjedima psihologa koji upozoravaju na opasnost kontakta određenih ideja s osjećajno krhkim ljudima.
Autor članka stoga ističe da problem dostojanstvene smrti nije kako ju ubrzati, nego kako nadvladati bol i samoću. U društvu je, naprotiv, znanstveno rašireno ozračje straha prema pretpostavljenom i nemogućem ustrajanju u održavanju na životu. A raširen je strah obilježje ovoga društva – upozorava dr. Bellieni te napominjući da je život danas izgubio značenje i privlačnost, ističe da je postalo logično ne ulagati u bolju skrb za one koji su za društvo „nekorisni“. Napuštanje starijih osoba, koje je ovih dana na prvim stranicama britanskih dnevnika, nije problem lošega zdravstva, nego kulturni problem pred bolesnikom, neizbrisivom slikom, sve dok je na životu, stvarnosti ljudske neovisnosti, sigurnosti da nijedan život nije uzaludan pa i onda kada više nije proizvodan. Takvu zamisao, naravno, ne vole oni koji govore o kultu života „dostojnom“ samo pod određenim uvjetima neovisnosti i zdravlja. Tko je bolestan, smeta – zaključuje autor članka – Ne podnosi se kontakt sa slabom osobom, jer ona podsjeća na vlastitu krhkost. Doista, za skrb o slaboj osobi potrebno je biti snažan, i uspostavljati odnose. Dok danas, navodeći Tacita, možemo reći da su ljudi stvorili samoću i nazvali je slobodom – ističe na kraju dr. Bellieni.