Inozemni se tisak bavi pitanjem izbjeglica iz sjeverne Afrike. Francuski tisak izvješćuje
o tome da predsjednik Sarkozy želi muslimane staviti u zakonske okvire. Za mađarskoga
se predsjednika tvrdi da ipak popušta pred zahtjevima Europske unije. Domaći se pak
portali i novine, prema svojem ne informacijskom nego ideološkim bojama usmjeruju
prema čuđenju što se uopće istražuju komunistički zločini. Takvi se uglavnom pokazuju
ne samo velikim poklonicima, nego i vjernicima prošloga, zločinačkoga i u povijest
spremljenoga komunističkoga sustava. Kad kažemo da su vjernici, onda mislimo da su
imali sve oznake vjerničkih manifestacija, poput prve pričesti, što je bilo primanje
u pionire, zatim krizme, primanje u omladince, onda hodočašća, kad se išlo u Kumrovec
ili kamo drugamo, pa mise, ali samo službu riječi tj. govorancije, bez pričesti, onda
milostinja što je bio samodoprinos. Tako su uzdizali predsjednika da su ga triput
proglasili herojem, i on im je još i danas nedodirljiv, gotovo kao božanstvo. Kad
se i s tim božanstvom, kao što je sve ljudsko, završilo, onda su sav bijes usmjerili
na predsjednika Tuđmana kao da im je on kriv što žive u slobodi, pa su u toj slobodi
sve drvlje i kamenje svaljivali na njega. Odričući ga se, ipak se pozivaju na njega
kad valja obraniti komunističke zločine. Gotovo za emisiju nevjerojatno ali ipak istinito.