Objavljena knjiga 'Ti si Petar. Benedikt XVI. protiv kulture relativizma'

Sadašnji Papa nije samo jedan od najvećih živućih intelektualaca nego je i najčitaniji autor na svijetu. A ipak, i među kršćanima, rijetko su cjelovito čitani njegovi govori, te gotovo nikad nisu pomno proučeni. Njegovo se učiteljstvo često obezvrjeđuje, ne priznaje ili čak osporava. O učiteljstvu Benedikta XVI. vrlo poznati talijanski sociolog u svijetu i povjesničar religija, Massimo Introvigne, upravo je objavio knjigu naslovljenu: „Ti si Petar. Benedikt XVI. protiv kulture relativizma“.
Na 320 stranica autor objašnjava Papino učiteljstvo, od enciklike „U nadi spašeni“ od 2007. godine do apostolskog pisma 'Ubicumque et semper' od 2010. godine, kojim ustanovljuje Papinsko vijeće za novu evangelizaciju. Autor tumači Papinu borbu protiv „diktature relativizma“ da proširi obzore razuma, poveže vjeru sa srcem i stvori prostor za naviještanje istine. Od Afrike do Francuske i Velike Britanije, od svoje Rimske biskupije do Bijele kuće te susreta sa svijetom mladih na Svjetskom danu mladeži u Australiji, Vrhovni svećenik snažno brani vjeru i razum kojemu prijeti zarobljenost relativizmom.
Mnogi ga stoga napadaju, a katolici se upravo stoga moraju stisnuti oko njega ponavljajući „Ti si Petar“ – tvrdi autor više od šezdeset knjiga, stotinu znanstvenih radova, objavljenih u međunarodnim akademskim časopisima o novoj religioznosti, o suvremenom vjerskom pluralizmu i učiteljstvu papa. Introvigne je osnovao Centar za proučavanje novih religija, član je Odbora za talijanski islam pri Ministarstvu nutarnjih poslova, a nedavno je imenovan predstavnikom Organizacije za europsku sigurnost i suradnju u borbi protiv nesnošljivosti i diskriminacije kršćana u svijetu.
Na novinarov upit čemu takva knjiga, rekao je da je dopredsjednik Katoličke akcije, i stoga smatra svojom zadaćom proučavati i širiti socijalni nauk Crkve. Mnogo se raspravlja o učiteljstvu, pogrješivom, nepogrješivom, dogmatskom, pastoralnom, redovitom i izvanrednom, te se svaki bloger pretvara u teologa, a o tome je Benedikt XVI. rekao istinu u posljednjem intervjuu: mnogi govore o učiteljstvu a uopće ga ne čitaju. Primjerice, Papi se uporno postavlja upit o tumačenju dokumenata II. vatikanskog sabora, premda je odgovorio više puta. Iako želimo odbaciti tvrdnju da je zlonamjeran onaj tko uporno ponavlja isto pitanje, ipak se ne možemo osloboditi pretpostavke da dotični uopće ne čita dokumente – ustvrdio je profesor Introvigne.
Na primjedbu kako vjernici i svećenici čitaju samo ono što pišu glasila o Papinim govorima, rekao je da je problem u Crkvi a da laici imaju potražiti rješenje za taj problem. Kler je ionako previše zauzet drugim stvarima – dobacio je Intorvigne. A na primjedbu da gotovo ni jedan svećenik u propovijedi ne citira Papu, rekao je da ima neznatna manjina „naprednjaka“ koja odbacuje Papu jer ga smatra previše konzervativnim, a druga ga pak neznatna manjina naziva „antikoncilskim“, a takvi smatraju nevažnim, odbacujući II. vatikanski pod izlikom da nije nepogrješiv, svakodnevne Papine govore, i pri tome zaboravljaju da pravi vjernik treba pratiti crkveno učiteljstvo, čak i kad ono nema obilježje nepogrješivosti. Uz te dvije skupine, postoje oni, a možda je riječ o većini, koji jednostavno ne čitaju učiteljstvo jer im to ne dopušta njihovo organiziranje vremena – pojasnio je profesor.
Na upit kako objasniti činjenicu da je Papa jedan od najčitanijih autora u svijetu, ustvrdio je da laici više od svećenika čitaju Papina djela, također je istina da Papu s užitkom čitaju mnogi ne katolici i nevjernici. On je jedan od najvećih živućih intelektualaca, njega s velikim užitkom čitaju i nevjernici, svi se s njim žele ogledati – rekao je profesor Introvigne.
Govoreći o problemu djelomičnog čitanja Papinih spisa, profesor tvrdi da svaki Papin nastup valja tumačiti u svjetlu njegovih prethodnih nastupa, a to potvrđuje i Papa, primjerice u enciklici „Ljubav u istini“, kada objašnjava da encikliku Populorum progressio, sluge Božjega Pavla VI., ne valja svoditi samo na „zbirku socioloških datosti“, što danas ne bi nikoga zanimalo, tu encikliku treba čitati u svjetlu čitavog socijalnog nauka Crkve, jer ga pretpostavlja kada ga tumači u svjetlu budućega učiteljstva, koje ju pojašnjava i obrazlaže. To je živa predaja, a ona vrijedi za svaki dokument učiteljstva – ustvrdio je autor.
Na primjedbu kako su Papu predstavili kao razbijača ekumenizma, a ipak odnosi s anglikancima, protestantima i pravoslavnima nikad nisu bili bolji, odgovorio je da je Papa tijekom Molitvene osmine za jedinstvo kršćana rekao dvije neporecive istine o ekumenizmu, a to je da s protestantima nema teoloških problema te da je problem s njima jer su neke protestantske zajednice popustile svjetovnome duhu kad je u pitanju pobačaj i istospolni brak; to se ne smije prešućivati u ime navodnoga ekumenskog mira, s vjerskog i razumskog stajališta valja se sučeljavati s tim problemima – kazao je profesor.
Druga je pak istina ta, unatoč poteškoćama, da se II. vatikanski sabor neopozivo opredijelio; ekumenizam je obveza a središnja je jezgra pontifikata Benedikta XVI., jer Crkva vjeruje da je taj napor, iako katkad izgleda nekoristan i nemoguć, Bogu ugodan. Ne katolici razumiju tu ekumensku dimenziju, odvažnu i mukotrpnu, Pape Benedikt XVI. i cijene je više od mnogih katolika koji možda svoje spise zaključuju riječima „Živio Papa“, da bi zanemarili to bitno obilježje njegova cijelog papinstva – zaključio je profesor Introvigne.