Tko se uistinu raduje i ponosi pobjedom u Domovinskom ratu?
Strane su novine još uvijek pune događaja u Egiptu i u drugim susjednim nemirnim zemljama.
Pobjeda prosvjednika upućuje ipak na neke nepoznanice, ističu komentatori. FAZ danas
primjerice piše o prosvjednicima koji jednostavno zahtijevaju da ih drugi puste na
miru da mogu slaviti pobjedu. To me podsjeća na našu višestruku pobjedu u Domovinskom
ratu, a da nam nisu dopustili ni do dana današnjega da se toj pobjedi veselimo. Što
su drugo svi ti zatvorenici u Hagu? I kad smo se nadali da će i velikosrpskim lažima
doći kraj, Savo Štrbac sa svojim je izvorima gotovo jedini čovjek od povjerenja u
haških tužitelja. Stoga je dobro da se branitelji ponovno okupljaju. Ne samo da se
ponovno vide i pričaju ratne priče, nego i da ponosno brane ono što su već jednom
obranili. Druga se pak priča napokon počela približavati epilogu. Riječ je o ratnim
zločinima za drugoga svjetskoga rata. Govori se o revizionizmu, kao da je sve što
se o tim događanjima govorilo i pisalo samo iz komunističkih izvora, neko sveto pismo.
Kad je Stepinac nepravedno bio optužen i osuđen, pokazao je koliko je slobodan, jer
je disao Kristovom slobodom. Kad se pak danas optužuju oni koji su krojili nepravde,
osjeća se da su još uvijek zarobljeni tim nepravdama koprcajući se u samoobrani na
svim medijima koji im ionako daju mnogo prostora. Ako pak nekim medijima nešto ne
odgovara, onda to vrlo dobro znaju skrojiti i rezati. To se u slobodnoj Hrvatskoj
ipak može zvati cenzura, ma koliko se ljevičari tomu protivili.