Komentar galvnoga urednika

Sveti Ignacije Antiohijski pisao je vjernicima o tome kako valja slušati Isusa i onda kad on šuti, jer i njegova je šutnja rječita. Tako je bila i Stepinčeva šutnja i na sudu i uzništvu rječitija od svih koji su ga krivo optužili, osudili i napokon postupno ubili, unatoč tomu što ne žele ni danas priznati. Glas se o njemu proširio još više kad je definitivno zašutio i još danas govori svojim stavovima i svetošću. To je ono što je i novine i portale danas učinilo nijemima. Ne smije se isticati veličina katoličkoga biskupa pred sićušnošću komunističkih laži i zločina. Stoga se u nas, dok su komunisti vladali, Vatikanski radio slušao samo potajice. A u domovinskom ratu, kažu nam svjedoci, da su im upravo s naših valova dolazile i prave vijesti i utješna blizina Pape i Crkve. Pogotovu se očitovalo u vrijeme Oluje, kad se naš radio i citirao u hrvatskim obavijesnim sredstvima. Kadšto se dakle i istina probije tamo gdje bi je najradije zatrli. Potrebno je stoga istinu Evanđelja i radijskim valovima slati i tako služiti dobru onih koji slušaju. Možda i na obraćenje, na što nas potiču i poruke iz Lourdesa, tako da bolesnici zadobiju željeno zdravlje ili snagu za podnošenje bolesti, a zarobljenici grijehom u srcu i u duši dospiju do oproštenja iskrenim kajanjem.