Pregled tiska

Današnji vatikanski denvnik L'Osservatore Romano donosi cjelovitu propovijed kardinala Ratzingera na spomen-misi u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima 10. veljače 1998. za kardinala Aljozija Stepinca. Te je godine ujesen proglašen blaženim. Ocrtavši bitne označnice Stepinčeva lika s vidika liturgijskih čitanja toga dana, kardinal Ratzinger je, među ostalim rekao: Budući da je bio čovjek savjesti, kršćanske savjesti, suprotstavio se totalitarizmima; i u vrijeme nacističke diktature postao je branitelj židova, pravoslavaca i svih progonjenih, zatim je u vremenu komunizma postao odvjetnikom svojih vjernika, svojih svećenika progonjenih i ubijanih. Postao je nadasve odvjetnikom Božjim na ovoj zemlji, jer je branio pravo čovjeka da živi s Bogom, branio je Božji prostor na ovoj Zemlji. Koliki su pak bez ikakve obrane jednostavno nestali. Kad se ovih dana pokreće pitanje komunističkih zločina, javljaju se neki njihovi branitelji. Tako T-portal prenosi riječi Ivana Fumića da je i u NOB-u bilo oboljelih od PTSP-a, ali da su oni (komunisti) to rješavali zapošljavanjem. Netko bi rekao malo morgen. Tada se to nije tako zvalo nego komunistička jurišna bolest. I nisu se bolesnici zapošljavali, nego oni koji su ih maknuli. Bivši hrvatski predsjednik kaže da na Bleiburgu nije bilo zločina. To je poznati stil smicalicama, jer stvarno se može reći da tamo nije bilo zločina, ali pet metara dalje jest. Osim toga najveći su zločin na Bleiburgu počinili Britanci kad su ratne zarobljenike koji su se i predali jednostavno dali krvnicima u ruke i ti su se upravo takvim pokazali od Bleiburga pa svih 45 godina vladavine. S druge strane, ako na Bleiburgu nije bilo zločina, onda valja shvatiti da se Bleiburg uzima kao opće mjesto poput Ovčare. Manolić veli da treba naći počinitelje, a ne jednostavno optuživati zato što je netko bio u partizanima. Zanimljivo, a obrana se Hrvatske tako lako karakterizira kao zločinački pothvat. Dobro je s tim u vezi pročitati i Pavičićev članak u Večernjem.
Čudi nas, osim toga, kako prenose novine i portali, da i ozbiljni ljudi vjeruju Ashdownovoj podvali sa salvetom. I kad to onda izlazi iz hrvatskih usta, što se onda čudimo da tužiteljstvo u Hagu to ozbiljno uzima. Ali to je tužiteljstvo već davno prešlo sve ozbiljne granice vjerodostojnosti. Valjalo bi se već jednom osloboditi ideologiziranosti i misliti na opće dobro, kako to ističe komentator u najnovijem broju Glasu Koncila.