Opća audijencija srijedom

Treba stvarno ljubiti Boga i braću u društvu s nedovoljnim vrednotama – istaknuo je Sveti Otac na današnjoj općoj audijenciji u dvorani Pavao VI. govoreći o liku svete Terezije Avilske. Rođena je u Avili, u Španjolskoj, 1515 godine od krjeposnih i bogobojaznih roditelja. Već je kao devetogodišnja djevojčica čitala životopise mučenika i željela je postati mučenica i uzići na nebo. Želim vidjeti Boga – rekla je jednom zgodom svojim roditeljima, piše u svojoj autobiografiji. Nekoliko godina poslije Terezija će govoriti o svojem štivu i potvrditi da je u njemu otkrila istinu, koju sažima u dva glavna načela: sve je ovozemaljsko prolazno, jedino je Bog zauvijek – piše svetica.
U dvadesetoj godini ulazi u karmelićanski samostan Utjelovljenja. Nakon tri godine teško je oboljela, čak je četiri dana bila u komi. I u hrvanju s vlastitim bolestima Terezija gleda borbu protiv svojih slabosti i opiranja Božjem pozivu. Željela sam živjeti – piše ona – jer sam jako dobro shvaćala da ne živim, nego se borim protiv tame smrti, a nije bilo nikoga tko bi mi dao život, niti sam ga ja mogla uzeti, Onaj tko mi ga je mogao dati s razlogom mi nije htio pomoći, budući da me je mnogo puta usmjeravao prema Sebi, a ja sam ga napustila – piše sveta Terezija koja je u 39. godini doživjela vrhunac borbe protiv osobnih slabosti. Dogodilo se ... da sam iznenada osjetila nazočnost Božju, za koju nikako nisam mogla sumnjati da je u meni, Bog me je sasvim obuzeo – stoji u njezinoj autobiografiji.
Usporedo s nutarnjim dozrijevanjem sveta Terezija ozbiljno promišlja o reformi karmelićanskog reda, tako 1562. godine utemeljuje privi reformirani Karmel, a u sljedećim godinama ih je otvorila sedamnaest. Sa svetim Ivanom od Križa 1568. godine otvara prvi samostan bosonogih karmelićana. U naponu osnivanja novih samostana zatekla ju je smrt, preminula je 15. listopada 1582. godine, nakon otvaranja samostana u Burgosu. Umirući ponizno je ponavljala: Na kraju, umirem kao kći Crkve i već je čas, moj zaručniče, da se vidimo. Papa Pavao V. je 1614. proglašava blaženom, Grgur XV. 1622. svetom, a papa Pavao VI. 1970. godine crkvenom naučiteljicom – kazao je Benedikt XVI.
Govoreći o njezinu životu, Papa je primijetio da nije imala akademsku izobrazbu, ali se obogatila čitanjem teologa, književnika i duhovnih spisatelja. I sama se kao spisateljica oslanja i na svoje iskustvo. S mnogim je svecima održavala veze, posebice sa svetim Ivanom od Križa, a istodobno je čitala crkvene oce, svetog Jeronima, Augustina i svetoga Grgura Velikog. Od značajnijih spisa svakako valja spomenuti njezinu autobiografiju pod naslovom Knjiga života, koju naziva Knjigom Gospodinovih milosti. Terezija 1577. godine piše knjigu Put k savršenstvu, naziva je 'Opomene i savjeti Terezije od Isusa svojim sestrama'. Najpoznatije mistično djelo svakako je „Unutarnji dvorac“, koje je napisala u punoj duhovnoj zrelosti 1577. godine. Riječ je o opisu njezina duhovnog puta što ujedno može poslužiti za hod kršćanskog života prema punini i svetosti pod vodstvom Duha Svetoga.
Sveta Terezija zamišlja ljudsku dušu kao dvorac sa sedam odaja. Na putu kroz njih duša se čisti i dolazi do središta, gdje se sjedinjuje s Bogom, a prijelaz od naravnog prema nadnaravnom objašnjava slikom svilene bube koja postupno postaje leptir. Za opis dvoje zaručnika Svetica se nadahnjivala na Svetom pismu, naročito na Pjesmi nad pjesmama, što joj omogućuje prikazati vrhunac kršćanskog života s četiri obilježja: trojstveno, kristološko, antropološko i ekleziološko. Povijest reformi opisala je u knjizi Utemeljenja – dodao je Papa.
Govoreći o njezinoj duhovnosti, Papa je ustvrdio da je nije lako zažeti u malo riječi. Kao temelj kršćanskog života Sveta Terezija predlaže evanđeoske krjeposti: evanđeosko siromaštvo, uzajamnu ljubav za zajednički život, poniznost kao ljubav prema istini, odlučnost i nadu, koja je poput žive vode, no ne zaboravlja ni ljudske vrline: povjerljivost, istinitost, skromnost, uljudnost, radost, kultura. Osim toga, ona predlaže duboku sukladnost s velikim biblijskim likovima i slušanje Božje Riječi. Posebno je suglasna sa zaručnicom iz Pjesme nad pjesmama i apostolom Pavlom, te naročito trpećim Kristom i Isusom u Euharistiji – ustvrdio je Benedikt XVI.
Osvrnuvši se na njezino shvaćanje molitve, istaknuo je da je molitva za nju bila bitna. Molitva je život a postupno se razvija s rastom kršćanskog života: započinje s usmenom molitvom, nastavlja s meditacijom i sabranošću, a vrhunac doseže u ljubavnom sjedinjenju s Kristom i Presvetim Trojstvom. Nije riječ o uspinjanju po stubama nego o produbljivanju odnosa s Bogom koji obavija čitavi život. Onaj tko čita njezina djela uči moliti, jer ona moli s čitateljem. Ona često prekida izlaganje i zadubljuje se u molitvu – primijetio je Papa.
Govoreći o njezinu osobnom odnosu s Kristom, Papa je rekao da je neobično voljela isticati središnjost Kristove ljudskosti. Kršćanski je život za nju osobni odnos s Isusom, a ispunja se u jedinstvu s Isusom, po milosti, ljubavi i nasljedovanju. Stoga pridaje vrlo veliku važnost meditaciji Muke i Euharistije, kao Kristove nazočnosti u Crkvi za život svakog vjernika. Sveta Terezija bezuvjetno ljubi Crkvu stoga vrlo mnogo trpi zbog podjela i sukoba u njoj. Reformirala je karmelićanski red s nakanom da bolje služi i brani „Svetu rimokatoličku Crkvu“ – ustvrdio je Benedikt XVI.
Zaključujući današnju katehezu, Papa je rekao da je sveta Terezija od Isusa prava učiteljica kršćanskog života za vjernike svih vremena. U našem društvu s nedostatkom duhovnih vrjednota ona nas uči da budemo neumorni svjedoci Božji, njegove nazočnosti i djelovanja, i uči nas da stvarno osjetimo žeđ za Bogom u dubini svoga srca, želju da ga vidimo, tražimo, da razgovaramo s njim i budemo mu prijatelji. Neka nas njezin primjer potakne da svaki dan molitvi posvetimo vremena: to vrijeme nije izgubljeno jer otvara put prema životu, Božjoj ljubavi, Crkvi i prema bližnjemu – zaključio je Benedikt XVI.