Nastojanje da se među podijeljenim kršćanima uspostavi jedinstvo ne može se svoditi
na priznavanje uzajamnih razlika ni na uspostavljanje miroljubivog suživota. Te Papine
riječi izgovorene 25. siječnja tijekom Večernje u bazilici svetoga Pavla izvan zidina
odjekuju kao snažna opomena. Koliko se puta pred teškoćama sučeljavanja ili dijaloga
povučemo na svoja stajališta i zadovoljimo se izbjegavanjem napetosti, ljudski priznajući
uzajamne udaljenosti odbijajući izlaganje zahtjevnijim pomacima, koje zbog običaja
ili postignute komotnosti smatramo opasnima. Naravno da takvo ponašanje za kulturu
snošljivosti i pluralizma često izgleda realističnije i mudrije. Ali je li to zaista
tako? Pita se pater Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, u
uvodniku informativnoga tjednika Vatikanskog televizijskog centra 'Octava dies'. Jedinstvo
je nešto drugo. Papa ističe: To čemu težimo jest ono jedinstvo za koje je sam Krist
molio i koje se po svojoj naravi očituje u zajedništvu vjere, sakramenata i službe“.
Pred „napasti beznađa i pesimizma“ Papa nas poziva da obnovimo „pouzdanje u snagu
Duha Svetoga“ i da „zdušno nastavimo hod“. Kad je susreo Isusa, sveti je Pavao pao
s konja i njegov se život promijenio. Obratio se. A što Krist zahtijeva od nas? Zacijelo
da ne ostanemo gdje jesmo. Ako naši ekumenski susreti budu samo lijepe scenografije,
one će biti ogledalo podijeljene povijesti više no klica budućnosti vjerodostojnijeg
svjedočenja nazočnosti Božjega Duha. A tome Božjem Duhu s realizmom ljubavi moramo
ustupiti prostora u svojem svijetu, natopljenom mržnjom – zaključio je pater Lombardi.