Sveti je Otac u prigodi otvaranja sudske godine primio u audijenciju članove Rimske
Rote, redovitoga suda Svete Stolice za primanje priziva, osobito u vezi sa ženidbenim
pravom. Nakon pozdrava nazočnima, Papa je podsjetio kako se nakon II. vatikanskog
sabora mnogo raspravljalo o odnosu između kanonskoga prava i pastorala. Danas se želim
usredotočiti na pravo u pastoralnoj djelatnosti za pripremu i sklapanje braka, istaknuti
povezanost između pastoralne djelatnosti i bračnoga prava – rekao je Sveti Otac, upozoravajući
da se zanemaruje pravo jer se misli da zaručnike ne zanimaju problematike namijenjene
stručnjacima, stoga se pravni vidici pripreme za brak smatraju pukom formalnošću. Glede
toga, dobro je promisliti o pravnoj dimenziji braka. Na to sam se osvrnuo kada sam
govorio o bračnoj istini. Tada sam rekao: Pred subjektivnom i liberalnom relativizacijom
spolnoga iskustva, crkvena tradicija jasno potvrđuje pravnu narav braka. Pravo se
stoga gledišta isprepliće sa životom i ljubavlju, njegova je nutarnja sastavnica.
Ne postoji dakle pravni brak i životni brak, samo je jedan brak, on je pravna veza
između muškarca i žene, na njemu se temelji bračni život i ljubav. Brak je jedinstvena
naravna i sapesenjska stvarnost, premda se može promatrati s raznih gledišta to ipak
ne umanjuje njegovu bitnu identičnost. Pravni je vidik braka njegova bitna sastavnica.
To je razvidno ako se brak ne promatra kroz pozitivističko shvaćanje prava, nego kao
pravedan odnos – ustvrdio je Benedikt XVI. U tome se smislu ima tumačiti pravo
na brak, i ne može ga se tumačiti neovisno o učinkovitome sadržaju ujedinjenja. Pravo
na sklapanje braka pretpostavlja istinsko shvaćanje braka i slobodnu volju, upravo
to uči Crkva. Pravo na brak nije nešto apstraktno, ne može se dakle pozivati na pravo
na brak, jer pravo na sklapanje braka podrazumijeva istinski brak. Ako je razvidno
da ne postoje pretpostavke za istinski brak, ako ne postoji sposobnost za ženidbu,
ili ako bi se željelo nešto što se protivi naravnoj stvarnosti braka, u tome slučaju
ne postoji pravo na brak – istaknuo je Sveti Otac upućujući na apostolsku postsinodsku
pobudnicu Sacramentum caritatis od 22. veljače 2007. godine, potičući na najveću pastoralnu
skrb u pripremanju zaručnika i prethodnoj provjeri njihovih uvjerenja o neporecivim
obvezama za valjanost sakramenta braka. Crkva i cijelo društvo očekuju golemo
dobro od braka i obitelji, zasnovane na braku, koji zaslužuje najveću pastoralnu skrb.
Brak i obitelj valja promicati i braniti od svake zablude o njihovoj istini, jer šteta
nanesena braku i obitelji ranjava ljudski suživot. Podsjećajući na učenje Ivana Pavla
II. o pripremi za brak u apostolskoj pobudnici Familiaris consortio, rekao je da priprema
ne treba zaboraviti svoj neposredni cilj, to jest promicanje istinskoga braka, uspostavljanje
pravne i ljubavne sveze među supružnicima, s njezinim obilježjem jedinstva i nerazrješivosti,
usmjerenim na dobro supružnika i na rađanje i odgoj potomaka, a to je za kršćane sakrament
Novoga saveza – objasnio je Benedikt XVI. Između ostaloga za utvrđivanje stvarne
bračne namjere supružnika jest i predbračni ispit zaručnika, a on je pravi pravni
čin, nije dakle formalnost koju valja obaviti. Riječ je o jedinstvenoj pastoralnoj
prigodi koju valja vrjednovati s dužnom ozbiljnošću i pozornošću, a svećenik mora
pomoći zaručnicima da se ozbiljno zamisle o istini o sebi, svome ljudskom i kršćanskom
pozivu na brak. Valja ozbiljno shvatiti činjenicu da su zaručnici ti koje ima zanimati
i u savjesti obvezivati sklapanje valjanog braka – kazao je Papa dodajući da se upravo
tako može razvijati učinkovito pastoralno djelovanje usmjereno na suzbijanje bračnih
nevaljanosti. Ima se prekinuti okretanje u krugu lakoumnog odobravanja brka bez
prikladne pripreme i ozbiljnog ispita o predviđenim uvjetima za sklapanje brka kao
i olakotne sudske odluke donesene na osnovi činjenično neuspjelog braka. Istina je
da nije lako tijekom pripreme za brak otkriti sve razloge nevaljalosti braka, ali
isto tako ne bi bilo pravedno priječiti brak zbog neutemeljenih umišljaja, primjerice
da su danas osobe općenito nesposobne ili da imaju samo prividnu volju sklopiti brak.
Još je važnije, imajući to u vidiku, povećati svijest o odgovornosti za duše. Stoga
je vrlo važno da pastoralni djelatnici poznaju osnovna pravila kanonskoga bračnog
prava – upozorio je Benedikt XVI. Govoreći o crkvenim sudištima, Sveti je Otac
rekao da imaju odašiljati jedinstvenu poruku o biti braka, sukladnu s učiteljstvom
i kanonskim pravom, govoreći jednim glasom. Drugi se crkveni sudovi imaju uskladiti
s pravorijekom Rimske Rote. Nedavno sam upozorio na potrebu ispravnoga prosuđivanja
uzroka voljne nesposobnosti. Problem je vrlo aktualan, a nažalost još ima pogrješnih
stajališta, poput brkanja između sposobnosti za brak s poželjnom mudrošću u odlučivanju
pri stupanju u brak, tako se brka sposobnosti za brak s nečim što se ne odnosi na
valjanost brka, a još je gore čimbenike nevaljalosti primijeniti na nesmotrene odluke
učinjene tijekom bračnoga života – istaknuo je Papa. Glede nevaljalosti zbog isključivanja
bitnih dobara braka, sudski pravorijeci imaju održavati istinu o braku. Postoji opasnost
da se norme o nesposobnosti primjenjuju na bračna ponašanja koja se ne odnose na bračnu
vezu nego na uspjeh u braku. Treba se oduprijeti napasti da se jednostavne nedostatke
supružnika u njihovu bračnome životu poistovjećuje sa bračnom vezom, odnosno sklapanjem
braka. Papa je zaključio govor pozivom da se premoste suprotstavljanja između prava
i pastorala, jer nije istina, a to je tvrdio i papa Ivana Pavao II., da pravo ima
biti manje pravno ako želi biti više pastoralno, i pastoral i pravo teže spasu duša
– zaključio je Benedikt XVI.