Nevladina organizacija Amnesty International vjerojatno se skrbi za ljudska prava
po svem svijetu, pa prema tomu i na našim područjima. Znači da su za tu organizaciju
svi ljudi jednaki. Osim toga, vjerojatno ima i stručnjake da prouče uzroke i razloge
nekih događanja, a ne samo posljedice. No, prema izvještaju glede ratnih zločina u
Hrvatskoj, čini se da su Hrvati jedini činili ratne zločine jer su napadnuti pa su
se branili. Agresori su se pak branili od svoje ugroženosti tako da im je zdušno pomogla
JNA i dragovoljci iz Srbije koji su došli na hrvatski teritorij. Zar razaranje gradova,
crkava, bolnica, gospodarstvenih dobara nije ratni zločin? A ti ugroženi bili su uglavnom
direktori u tim institucijama. Sad hrvatska vlada ima istražiti zločine sukladno s
tvrdnjama Amnesty Internationala. Zar je ta nevladina organizacija, a ne hrvatski
narod, poslodavac hrvatskoj vladi? Od početka rata, dobro se sjećamo, uvijek su bili
na udaru branitelji, a ne agresori. Ista se politika međunarodne zajednice nastavlja.
S novim optužbama, s novim uvjetima. Pitanje je također odakle dolaze te tvrdnje na
koje se Amnesty International poziva? Ta bi organizacija imala biti neutralna, znači
nepristrana. Naše nas iskustvo ipak uči drukčije, što bi se sportski reklo da je navijačka.
A Neue Zürcher Zeitung izvještava kako mađarski predsjednik glatko odbija optužbe
europske unije o zakonu o medijima. Dobar poučak Hrvatskoj.