Nakon Papina zahtjeva za poštivanjem vjerske slobode kao uvjeta za mir u svijetu i
nakon uzastopnih napada na kršćane, dva je dana na jednom hrvatskom portalu visio
članak pod naslovom Umire li Katolička crkva? Članak nije velik, navodi neke
podatke pa bi to trebalo značiti da se temelji na dobrim informacijama, ali je smišljeno
usmjeren sukladno sa željom – što se babi htilo. Nije tu riječ o zabrinutosti nego
o želji da se to što prije dogodi, ali taj film autorica ne će gledati. Od početka
kršćanstva Kristovi su vjernici progonjeni. Crkvu su svi mogući, do posljednjih komunista,
željeli ubiti, ali im nije uspjelo, no pritajena želja, maskirana navodno zabrinutim
pitanjem, zapravo je nazočna ne samo u autorice nego i u mnogih iz kojih komunizam
još nije izašao. A lekcije koje autorica dijeli doista su za malu djecu, kako i sama
upotrebljava pejorativni izričaj ovčice. Je li ona neka emancipirana ovca – mogli
bismo se samo još pitati. Kad je s jednog hrvatskog portala to nestalo, članak se
u skraćenom obliku javio na drugom. Slično je i s ljevičarskim izražavanjem straha
o tome da desnica jača primjerice u Francuskoj. Osim toga, novinari bi imali informirati
javnost o važnim događajima. Kad se pojavio Hrast, u nas nema vijesti o tome. Zar
samo ljevica nešto radi? Zar je samo ona važna? Ili je opet neki strah u pitanju.