Vatikan je prije 19 godina na današnji dan priznao neovisnost Hrvatske
Na današnji je dan prije 19 godina Sveta Stolica priznala Republiku Hrvatsku i Sloveniju.
Budući da smo svjedoci tih zbivanja, a mnoge se stvari brzo zaboravljaju, dobro je
podsjetiti na njih. Tada je na istom poslu kao i danas bio urednik hrvatskoga programa
na vatikanskom radiju. Kako se to tada u Vatikanu odvijalo, ako možete reći? Poznavaoci
vatikanskoga postupanja bili su uvjereni da će Vatikan priznati Hrvatsku, ali tek
kad drugi to učine. S Hrvatskom je učinjen presedan. Zašto? Vjerojatno stoga
što je Sveta Stolica bila u stalnom živom kontaktu s europskim zemljama, osobito s
Njemačkom, Austrijom, dakako i Poljskom. I kad je Ujedinjena Europa najavila sredinom
prosinca da će za mjesec dana priznati Hrvatsku i Sloveniju, s približavanjem toga
datuma, 15. siječnja, dva je dana prije Sveta Stolica priznala Hrvatsku, kao da je
htjela podsjetiti Europu: Prisjetite se što ste obećali prije mjesec dana, sada nema
povlačenja. Je li to možda osobna zasluga Svetoga Oca Ivana Pavla II.? Mislim
da je to očito. A odakle to da je Ivan Pavao II. tako čvrsto stajao iza toga osamostaljenja?
Ako smijem reći, još od 1989. kad je papa posjetio Hrvatski zavod sv. Jeronima
u Rimu, jer tada još nije smio u Hrvatsku, govorio je svećenicima u Zavodu bez papira
o stanju u ondašnjoj Jugoslaviji. Stekao sam dojam da on o nama zna više nego svi
koji su oko njega zajedno. Što mislite odakle mu te spoznaje? Ponajprije od
biskupa koje prima u redovite pohode ad limina. A onda iz osobnih višekratnih susreta
s kardinalom Kuharićem, a pogotovu s kardinalom Šeperom. Zašto s kradinalom Šeperom? Kardinal
Šeper bio mu je prvim suradnikom kao pročelnik kongregacije za nauk vjere, a njega
je, znamo, naslijedio kardinal Ratzinger. Papa dolazi iz komunističke zemlje, Šeper
također, zar mislite da nisu izmjenjivali međusobna iskustva i spoznaje? Ali još
i danas neki spominju da je Papa prerano priznao Hrvatsku. Da to nije učinio, kažu,
ne bi došlo do rata. To je čista laž. Rat je već dobrano harao. Osim toga Vukovar,
Škabrnja, Dubrovnik i da ne nabrajam dalje, već je razarano i razoreno koliko se god
moglo. Ali što je onda papa mogao učiniti? Upravo to što je učinio: priznao
Hrvatsku da i taj rat dobije pravo ime: agresorski i osvajački, a ne građanski. Osim
toga, kakav je to građanski rat kad se razaraju najprije svetinje, bolnice, ubijaju
ranjenici, siluju žene? To je daleko od građanskog… Nakon toliko godina, ne možemo
baš reći da je to Papino priznanje puno pomoglo. Papa je zapravo dao zamah međunarodnoj
zajednici da napokon počne zainteresirano a ne nezainteresirano promatrati ubijanja
i razaranja. Da su se u tome ratu mnogi pokazali doista u svom svojem dostojanstvu,
to je očito, ali da je i tu bilo i međunarodnih promatrača, pregovarača i inih profitera
koji su više išli na ruku agresoru nego žrtvi, o tome bi naši branitelji mogli više
govoriti. Obnova je donekle krenula, ali se otkrivaju i negativnosti? Naš narod
kaže da prilika čini lopova. U nekim se zgodama neki ljudi doista iskažu kao ljudi,
a drugi kao neljudi. I tu nam ne predstoji ništa drugo nego temeljita duhovna obnova,
o kojoj se toliko govori, ali jedva prihvaća. Što vi mislite gdje je korijen tomu? Pojednostavljeno
rečeno Hrvati (ne svi) nisu Jugoslaviju smatrali svojom domovinom, nego tvorevinom
koja ih je iskorištavala. Zato se govorilo da je sevap da se poslužim tim izrazom,
a to je posebna draž, tu državu prevariti. Kad smo dobili svoju državu, onda se nismo
privikli na to da je to naša država, nego smo zadržali stari mentalitet. A zapravo
svatko tko na bilo koji način šteti Hrvatskoj, šteti i sebi i svojem narodu. Tu je
sva tragičnost ovakva ponašanja prema sebi jednakima u zajedničkoj nam domovinu, jer
drugu nemamo. I opet se ponavlja isto: da čovjek iskorištava čovjeka. Baš bi tu valjalo
istaknuti evanđeosku istinu: što ne želiš da tebi drugi čini, ne čini ni ti drugima. Vi
ste pesimist? Možda, ali budući da život ide naprijed, i novi naraštaji stasaju,
pa će oni popravljati ono u čemu su mnogi prije njih zakazali. Stoga sam optimist.