Opća audijencija srijedom

Sveti je Otac tijekom današnje opće audijencije predstavio lik svete Katarine Genovske, znamenite po svome viđenju Čistilišta kao nutarnje vatre. Rođena je u Genovi 1447. godine, rano je ostala bez oca pa ju je majka s ostalom braćom i sestrama sama kršćanski odgajala. Kad je imala šesnaest godina udala se za Giulijana Adorna, trgovca i vojnika. Bračni život nije bio lagan i zbog muževe odanosti kockanju, a i ona se na početku braka bila okrenula raskošnom životu, ali nije uspjela pronaći svoj smiraj jer je u srcu osjećala veliku prazninu i gorčinu. Počela se obraćati 20. ožujka 1473. godine, zahvaljujući jednom posebnom iskustvu, naime kad je otišla ispovjediti se kod nekog svećenika u samostanu Naše Gospe od Milosti, kako sama piše – „neizmjerna je ljubav Božja ranila njezino srce“, imala je jasno viđenje svoje bijede i svojih mana i istodobno Božje dobrote da je gotovo ostala bez svijesti“ – istaknuo je Benedikt XVI.
Nakon toga iskustva donijela je odluku koja joj je promijenila život: odreći se svijeta, odreći se grijeha. Pobjegla je iz ispovjedaonice i vratila se kući, sakrila se u sobu i dugo plakala. Tada je iznutra bila poučena o molitvi i stekla svijest o neizmjernoj ljubavi Božjoj prema grješnicima, to se duhovno iskustvo ne može opisati – piše u njezinu životopisu. Tada joj se ukazao trpeći Isus, natovaren križem, što se često prikazuje u njezinim slikama. Nakon nekoliko dana, ponovno se vratila da bi se ispovjedila. Tada je započeo „život čišćenja“, dugo je osjećala bol zbog počinjenih grijeha koja ju je navela na pokoru i žrtve sa željom da Bogu očituje svoju ljubav. Na tom se putu sve više približavala Gospodinu, sve do postizanja dubokog jedinstva s njim. U životopisu piše da je ljubav Božja vodila njezin život i davala joj sve ono što je potrebno. Posvema se predala u ruke Gospodnje, kako sama piše, bez ičije pomoći samo ju je Bog poučavao i vodio“ – kazao je Benedikt XVI. dodajući da o svome duhovnome iskustvu nije rado govorila.
Bolnica je bila mjesto njezina mističnog uzdizanja, čija je bila ravnateljica i gdje su se oko nje okupili njezini sljedbenici, učenici i suradnici, očarani njezinom vjerom i ljubavlju, tako da je i sam muž postao njezin sljedbenik i suradnik. U bolnici je završio i njezin zemaljski hod, preminula je 15. rujna 1510. godine. U njezinu su se životu zbili izvanredni događaji, ali ono što je obilježilo cijeli njezin život jest mistično iskustvo, sjedinjenje s Bog, i ljubav prema bližnjemu, naročito siromasima i napuštenima. Bog i bližnji su posvema ispunili njezin život. Nikada ne smijemo zaboraviti da se veća ljubav prema Boga i postojanija molitva odražavaju u odnosu prema bližnjemu, jer tada u svakoj osobi možemo gledati sliku Boga koji bezgranično ljubi – istaknuo je Sveti Otac.
Govoreći o njezinu viđenju Čistilišta, po čemu je ona posebno poznata, sažetom u posljednja dva dijela knjige 'Rasprava o Čistilištu i dijalog između duše i tijela' važno je primijetiti – rekao je Papa – da ona u svojemu mističnom iskustvu nikada ne govori o čistilištu ni o dušama koje su u njemu. A ipak se iz spisa koji na njezinoj duhovnosti nadahnjuju, zaključuje da je čistilište središnja tema i opisuje ga na izvoran način. Čistilište nije neko mjesto u utrobi zemlje, nego je nutarnja vatra. Svetica govori o putu pročišćavanja duše prema punom zajedništvu s Bogom, polazeći od svoga iskustva duboke boli za počinjene grijehe i bezgranične ljubavi Božje. Suprotno onome što se o čistilištu mislilo u njezino doba, polazi se od nutarnjeg čovječjeg iskustva na putu prema vječnosti. Duša se predstavlja Bogu s mrljama koje su posljedica grijeha i to joj onemogućuje blaženo gledanje Boga. Katarina tvrdi da je Bog toliko čist i svet da se duša s mrljama grijeha ne može pojaviti pred Božjom uzvišenošću. Duša je svjesna neizmjerne ljubavi i savršene Božje pravednosti, stoga pati što nije na ispravan i savršen način odgovorila na tu ljubav a baš je ta ljubav Božja čisti od mrlja grijeha – kazao je Benedikt XVI.
U svetici se – kazao je nadalje Papa – zamjećuje prisutnost teoloških i mističnih izvora na kojima se napajalo njezino doba, to jest zlatna nit koja ljudsko srce povezuje sa samim Bogom. Kada Bog pročisti čovjeka, onda ga tankom niti, a to je njegova ljubav, veže i tako snažno privuče k sebi tako da biva „nadvišen i pobijeđen i posvema izvan sebe“. Bog tako zaposjedne ljudsko srce da biva jedini vođa i pokretač ljudskoga života. S tom se slikom služi sveta Katarina da opiše djelovanje božanskog svjetla na duše u čistilištu, svjetla koje pročišćava i uzdiže prema blještavilu Božjega svjetla – primijetio je Benedikt XVI.
Zaključujući katehezu o svetoj Katarini Genovskoj, Papa je rekao da sveci, u svojem iskustvu sjedinjenja s Bogom, postignu duboku spoznaju o božanskim otajstvima, u njoj se ljubav i spoznaja prožimaju, a to uvelike pomaže teolozima u njihovu proučavanju i vjerskom pronicanju otajstava vjere. Katarina nas svojim životom uči da se bolje upoznavanje Boga i postojana molitva odražavaju u odnosu prema bližnjemu. Pišući o čistilištu, ona nas podsjeća na temeljnu vjersku istinu i ujedno poziva da molimo za pokojne da bi mogli postići blaženo gledanja Boga u zajedništvu sa svetima – zaključio je Benedikt XVI.