S kim da usporedim ovaj naraštaj? S njim je kao s dječacima što sjede na trgovima
i ovako dovikuju drugovima: Zasvirasmo na frulu – vi ne poigraste. Zapjevasmo tužaljke
– vi ne zaplakaste. Dođe Ivan: on ne jede i ne pije, pa vele: Opsjednut je. Dođe Sin
Čovječji: on jede i pije, pa vele: Gle izjelice i pijanice, gle prijatelja carinika
i grješnika. Ali mudrost opravdaše njezina djela. (Mt 11, 16-19) Ovaj ulomak iz
Matejeva Evanđelja dobro se može primijeniti na novinarske komentare važnijih Papinih
govora i nastupa. Tako je i s prevažnim jučerašnjim govorom diplomatskom zboru ovjerovljenom
pri Svetoj Stolici. Kao da novinari nisu sposobni zaustaviti se nad cjelinom govora
i nad pojedinim riječima. Kao da već unaprijed očekuju nešto drugo. Kao da je Papa
nevješt u tomu da se ne drži teme. Najednom se žele čak pokazati i pametnijima od
Pape, pa odmah prigovaraju da zašto nije progovorio o ovome ili onome. Poneki dobro
uočavaju dva naglaska kršenja vjerske slobode. Jedan je glede agresivnog fundamentalizma
koji ne podnosi druge pokraj sebe i služi se svim mogućim zakonskim i nezakonskim
pa čak i terorističkim sredstvima da odagna ili čak ubije one koji drukčije mile i
vjeruju. Drugi je profinjeniji, pa se želi čak u korijenu, spriječiti mladim naraštajima
da u školi budu ispravno informirana i formirana sukladno s pravom njihovih roditelja
glede duhovnoga i tjelesnoga dostojanstva svake ljudske osobe. Time je Papa uputio
pravu riječ i jednima i drugima i Istoku i Zapadu. A zapravo je uputio riječ bojažljivcima
tj. onima koji strahuju od drugoga mjesto da tomu drugomu priznaju ono dostojanstvo
kojim ga je Bog obdario. Ako pak promatramo neke hrvatske portale ili novine koji
ismijavaju Glas Koncila odnosno razloge toga ismijavanja, onda se nemamo što čuditi
ako nam sutra djeca pođu putem koji je najmanje poželjan za njihovo ljudsko dostojanstvo
i nimalo na radost roditeljima. Lako se ismijavati drugima, a teško je nešto pozitivno
graditi.