Apostolski nuncij u Egiptu o Papinim apelima da se zaštite kršćani

Pomoćni biskup koptskog katoličkog patrijarha u Egiptu molio je objašnjenje Papinih riječi glede kršćana na Srednjem Istoku, a nadbiskup Michael Louis Ftzgerald, apostolski nuncij u Egiptu dao je izjavu koja je na arapskom objavljena u više novina:
Izjava pape Benedikta XVI. u vezi s tragičnim atentatom u aleksandrijskoj crkvi naišla je na neke kritike. Ponovimo ponešto od onoga što Papa naučava o putu mira. U nedjelju 2. siječnja u podne je Papa rekao: Jučer sam sa žalošću primio vijest o teškom atentatu protiv kršćanske koptske zajednice u Aleksandriju u Egiptu. „Taj odvratan čin ubijanja kao i onaj da se postave bombe blizu kršćanskih kuća u Iraku da bi ih prisilili da odu, vrijeđa Boga i čitavo čovječanstvo.“ Onda je Sveti Otac nastavio: „Pred tom strategijom nasilja protiv kršćana, a s posljedicama za ukupno stanovništvo, molim za žrtve i njihove obitelji te potičem crkvene zajednice da ustraju u vjeri i svjedočenju nenasilja koje svoje izvorište ima u Evanđelju.“
Nadbiskup Fitzgerald veli da tu dvije stvari zavrjeđuju pozornost: prvo da napad protiv kršćana ima posljedice za čitav narod, i onda poziv da se na napad odgovori nenasiljem. A dan prije u homiliji je Benedikt XVI. rekao da prinosi molitve za mir, pa time želi pomoći svakoj osobi i svim narodima, osobito onima koji su odgovorni u vladi da uvijek sve odlučnije kroče putem mira. Time je, kaže nadbiskup, Papa pozvao ljude da ne podlegnu obeshrabrenju pred negativnim snagama sebičnosti ili nasilja ističući: „Riječi nisu dostatne, potrebno je konkretno i neprestano djelovanja odgovornih u državama“, jer svakomu je potreban duh mira.
Time je, kaže dalje nuncij u Egiptu, Papa uputio na svoju poruku za Svjetski dan mira, koju je upravo posvetio pravu na vjersku slobodu kao putu mira. Točno je da Papa tu poruku počinje misleći na napad na katedralu u Bagdadu kad su mnogi kršćani poginuli. No Papina poruka govori i o 'profinjenijim i podmuklijim neprijateljskim predrasudama prema vjernicima i njihovim vjerskim simbolima'. Premda kršćani najviše trpe progone zbog svoje vjere, Papina se poruka odnosi na sve vjernike. Papa brani vjeru. I pravo na vjeru valja braniti kao i slobodu vjerskih zajednica. Vjerski i državni vođe imali bi obnoviti svoje zauzimanje za promicanje i zaštitu vjerske slobode, a posebice vjerskih manjina.
Tumačeći vjerske manjine, nadbiskup je rekao da one nisu prijetnja identitetu većine, nego prigoda za dijalog i međusobno kulturno obogaćivanje. Stoga i braniti njih znači idealno učvrstiti duh dobre volje, otvorenosti i uzajamnosti koji mogu očuvati prava temeljnih sloboda u svim područjima i krajevima svijeta. To se ne odnosi samo na kršćane nago i na druge vjere.
Na kraju, nadbiskup Fitzgerald ističe: Nakon podnevne molitve Papa je spomenuo 25-tu obljetnicu molitve za mir u Asizu te da namjerava hodočastiti u Asiz i pozvati kršćane i nekršćane, te sve ljude dobre volje da mu se pridruže s obnovljenim nastojanjem da sukladno sa svojom vjerom služe miru. Papa time očito ne poseže u unutarnje stvari pojedine države, nego upućuje poziv svima, svakoj osobi i svim vladama, da poštuju vjeru i ispovijedanje vjere različitih zajednica te da stoga promiču skladno i mirno društvo.