Iznenađenje bez iznenađenja

Istinsko iznenađenje dokumenata o Vatikanu američkog diplomatskog osoblja, koje je objavio portal Wikileaks, jest da uopće nema pravih iznenađenja, što više jasno se otkriva diplomatsko, humanitarno i karitativno djelovanje Katoličke crkve – izjavio je u intervjuu za agenciju Zenit povjesničar Matteo Luigi Napolitano, profesor Međunarodnih odnosa i međunarodni delegat Papinskog odbora za povijesne znanosti i probleme suvremene povijesti.
Na novinarov upit što misli o objavljenim dokumentima o Vatikanu, odgovorio je da je blještavilo zasjenilo bit dokumenata koji, budući su autentični, iznose sasvim drugačiju sliku o vatikanskoj diplomaciji od slike koju su ponudila obavijesna sredstva. Primjerice, obavijesna sredstva uopće ne govore da američki diplomati potvrđuju vatikansko zauzimanje za razvoj nerazvijenih zemalja, da Vatikan želi brisanje vanjskog duga siromašnih zemlja, a dokumenti također ističu Papinu odanost međureligijskom dijalogu. Amerikanci Papu smatraju glavnim svjetskim vođom, te uporno zanimanje Svete Stolice za Bliski istok, iako se ne slaže s predsjednikom Bushom, ni s američkom upravom s obzirom na Irak – primijetio je profesor.
Zanimljivo je to što se govori o Kini: Sveta Stolica ima izvrsne informativne izvore o disidentima, o ljudskim pravima, vjerskoj slobodi i vladinoj kontroli stanovništva. To potvrđuje Državno tajništvo kad govori o Vatikanu kao povlaštenom motrištu kineskih zbivanja. Vatikanska je pozornost prema Indiji na vrlo visokom stupnju, naročito nakon nasilja protiv kršćana. Vatikan će i lokalni biskupi te razne misionarske organizacije pomno pratiti kršenje ljudskih prava. Vatikanska se diplomacija zanima i za Sjevernu Koreju, koju redovito posjećuju katoličke humanitarne organizacije, dok u regiji Velikih jezera u Africi prate stanje preko zajednice svetoga Egidija, koja je stekla važnu posredničku ulogu u međunarodnim krizama – rekao je profesor.
Stanje na Kubi također zanima Svetu Stolicu, koja se nada demokratskoj tranziciji i čeka da Fidel Castro siđe s pozornice. Vatikanski diplomati smatraju da bi bolji odnosi između Kube i Sjedinjenih Američkih Država pridonijeli uklanjanju revolucionarne opasnosti koju predstavlja Chavez. Različit se pristup između Vatikana i Sjedinjenih Država zamjećuje i u stalnim kritikama koje Vatikan upućuje na račun „američkog materijalizma i komercijalizma“. Washingtonu je dobro poznato humanitarno zauzimanje Katoličke crkve, Vatikan vodi oštru borbu protiv trgovine ljudskim bićima i protiv smrtne kazne – istaknuo je profesor Napolitano.
U dokumentima se također ističe da je Vatikan za ulaz Turske u Europsku uniju, ali pod uvjetom poštivanja europskih vrednota. Iščitava se da je ondašnji kardinal Ratzinger očitovao sumnju u svezi turskog uključivanja u Europsku uniju, ali i da je, kao papa, manje odlučan od svoga prethodnika u podupiranju posvemašnjeg turskog sudjelovanja u Uniji. Obavijesna sredstva uopće nisu spomenula dokumente o vatikanskom djelovanju u Ujedinjenim narodima, gdje se vatikanska diplomacija bori protiv seksualnog turizma, naročito kad su u pitanju maloljetnici, vatikansku borbu za pomoć nerazvijenim zemljama, za reformu sustava humanitarne pomoći, za osudu antisemitizma. Čak se nisu osvrnula na papinu pomirljivost prema Zapaterovoj Španjolskoj. Objavljeni dokumenti doista govore da se Papa opredijelio za smjeran dijalog s politikom španjolske vlade o homoseksualnim brakovima, razvodu braka i pobačaju, te da je Papina linija u Španjolskoj bila blaža nego su mnogi očekivali.
U konačnici, može se reći da objavljeni dokumenti odaju priznanje golemom prestižu vatikanske diplomacije. Američki diplomati izvještavaju predsjednika Obamu da Vatikan, nakon Sjedinjenih Država, s najviše zemalja održava diplomatske odnose, točno sa 177 država, te da je Papa vrlo blizak stajalištima predsjednika Obame o ljudskim pravima i zatvaranju zatvora u Gantanamu, da cijeni predsjednikovu borbu za obranu vjerske slobode u svijetu. Iz Washingtona pišu da papu Benedikta XVI. cijene i ne katolici, te da je moralni megafon s kojim se nitko ne može usporediti – primijetio je profesor.
Na novinarov upit zašto se ustrajalo na navodnoj nekomunikativnosti u Rimskoj kuriji i na nepoznavanju engleskog jezika, rekao je da je lakše na jednom dokumentu zasnivati teoriju nego podrobno analizirati sve objavljene dokumente. Svi su pisali o tome da u Kuriji ima samo jedan Blackberry, kao da tržište nudi samo njega. Pisalo se o Papinu državnome tajniku koji ne govori engleski; ali govori druge jezike, osim talijanskoga, a zaboravlja se da je Vatikan po naravi poliglot. Njegova služba za prevođenje na svaki jezik savršeno djeluje, a poznato je da je zadaća prevoditelja prevesti i najosjetljivije pregovore, to je klasično pravilo u diplomaciji, ne samo u papinskoj – ustvrdio je profesor.
U objavljenim dokumentima govori se o kardinalu Bertoneu, kao o osobi koja samo potvrđuje „klima glavom“ (yes man). Ističem da portal govori o lažanom problemu. Sva dobro strukturirana društva, uključujući napredne demokracije pa čak i američku, temelje se na hijerarhijskome ustroju; naredbe dolaze s vrha a izvršavaju ih nadležna tijela. Da kardinal Bertone sluša Papine odredbe, te da ih dalje prenosi, sasvim je normalno, isto kao što je normalno da državna tajnica Clinton izvršava naredbe predsjednika Obame i da ih prenosi drugima.
Što više, osoba koja kardinala naziva yes man ne poznaje dokumente Kurije, nema pristup zapisima sa sjednica s Papom, ne zna kako je došlo do vatikanske odluke, je li plod rasprave, prijedloga i protuprijedloga analiziranih i raspravljanih sa Svetim Ocem i Rimskom kurijom. Je li se kardinal složio s Papinim mišljenjem, ili je Papa sam odlučio na kardinalov prijedlog. Kako dakle Amerikanci mogu nazivati kardinala yes man? Na osnovi čega to prosuđuju? – pita se profesor Napolitano.
Možemo dakle reći da objavljeni dokumenti na portalu WikiLeaks ne donose nikakvo iznenađenje, i da su obavijesna sredstva, tražeći senzacije, ostala dosljedna svojoj površnosti. Objavljeni dokumenti priznaju vatikanskoj diplomaciji prestiž koji zaslužuje, ali to obavijesna sredstva uopće nisu primijetila. Katolička crkva misli i vjekovima govori s mnogim kulturama na brojnim jezicima. To izbija na vidjelo i iz objavljenih dokumenata. Obavijesna su se sredstva usredotočila na to što misle Amerikanci, a uopće nisu zamijetila bit dokumenata, a to je zacijelo zavođenje s pravoga puta – zaključio je profesor Napolitano.