Stručnjaci za duhovni život govore o više vrsta obraćenja u kršćanskom dozrijevanju.
Temeljno je obraćenje kad se netko od očito grješnoga načina života iskrenom ispovijeđu
takva života odrekne te nastoji živjeti sukladno s Božjim zapovijedima. Naknadnih
zastajkivanja i posrtaja nije lišeno nijedno ljudsko čeljade, pa su potrebna neprestana
čišćenja i obraćanja, što se čini redovitim ispovijedima. Poneki koji krenu živjeti
dubljim duhovnim životom prođu određenu fazu takozvanoga puta čišćenja da bi potom
zadobili sposobnosti za više Božjega svjetla na putu savršenstva. No i tu se kadšto
dožive, očito po Božjoj namisli, nova rasvjetljenja za još savršenijim životom i zapravo
za potpunim predanjem i poistovješćivanjem s Isusom Kristom. Bog ima tisuću načina
da se ljudima na poseban način, najčešće iznutra, očituje, ali je zanimljivo uočiti
da je upravo svetkovina Božića ključna za neke ljude. Primjerice u istoj božićnoj
noći doživjela je svoje drugo obraćenje sv. Mala Terezija u Karmelu i poznati francuski
pisac Pual Claudel u pariškoj katedrali Notre Dame. Evo jednoga prijedloga za
naše obraćenje: došao Isus u uređenu kuću. Božićno drvce sjaji, a pod njim darovi
s označenim imenima. Pita domaćina gdje je dar za njega. On pogleda popis i kaže jednostavno
da Isusa nema na popisu. Nema ga izričito, ali je uključno, jer kad darujemo drugima,
darujemo Njemu. Kad je Isus od sv. Jeronima iskao dar, ovaj mu veli, pa sve sam
ti dao, što još hoćeš? A grijesi? – pita Isus. Ta zato je i došao. A naša božićna
pjesma lijepo veli: Ali čistog srca žar, najdraži je njemu dar. Poklonimo mu grijehe,
da ih opere svojom ljubavlju, a mi ispunjenim tom ljubavlju možemo ići ususret drugima.