Nedavno smo dobili izvadak iz intervjua čileanskog ekonomista Manfreda Max-Neefa o
cjelovitom pristupu ekonomiji kao znanosti. On to jednostavno naziva 'ekonomijom bosih
nogu'. O čemu je riječ? Taj ugledni ekonomist veli da je to samo slika iz konkretnoga
iskustva. Deset godina sam radio u područjima ekstremnog siromaštva u različitim dijelovima
Južne Amerike. Jednoga dana u indijanskom selu u peruanskom gorju je jako kišilo.
Stajao sam u straćari, a preko puta mene u blatu je stajao drugi čovjek. Pogledali
smo se. On, nizak tip, mršav, gladan, bez posla, uzdržava petero djece, ženu i baku.
I ja, fini ekonomist koji je predavao na Berkeleyu. Gledali smo jedan drugoga i ja
sam iznenada shvatio da nemam ništa reći tom čovjeku, da je sav moj jezik kao ekonomista
potpuno beskoristan. Zar da mu kažem da bude sretan zato što je BDP porastao za pet
posto ili nešto takvo? Otkrio sam da nemam jezika i da ga moram ponovo otkriti. To
je podrijetlo metafore bosonoge ekonomije, a konkretno znači što ekonomist mora vježbati,
mora se usuditi stati u blato. Ekonomisti studiraju i analiziraju siromaštvo iz svojih
lijepih ureda. Imaju sve statistike i rade modele, znaju sve što se može znati o siromaštvu,
ali ga ne razumiju. I to je osnovni problem koji je potpuno promijenio moj život kao
ekonomista i potaknuo me da tražim drugačiji jezik. Stvari su puno dublje, nastavlja
dalje Manfred Max Neef te veli: nema recepta koji zapadnjaci toliko vole tj. petnaest
koraka do rješenja i slično. Dosegli smo točku u evoluciji kada znamo mnogo, a razumijemo
vrlo malo. Nikada u ljudskoj povijesti nije postojala takva množina znanja kao posljednjih
sto godina. Ali pogledajmo sebe, veli ekonomist. Čemu služi to znanje i što smo učinili
s njim? Riječ je jednostavno o tome da znanje samo po sebi nije dovoljno, nedostaje
nam razumijevanje. Recimo da ste prostudirali sve, s teološkog, antropološkog, biološkog
pa čak i biokemijskog polazišta o ljudskom fenomenu koji se zove ljubav i pretpostavite
da znate sve. Međutim, dok se ne zaljubite, ljubav ne možete razumjeti, što znači
da možete razumjeti samo ono čega postanete dio. Kada pripadaš, možeš razumjeti, kada
si odvojen, možeš skupiti znanje što je bila funkcija znanosti. Znanost je podijeljena
na dijelove, ali je razumijevanje sveobuhvatnost. I to se zbiva i sa siromaštvom,
tumači dalje ekonomist. Ja sam u konačnici nešto razumio jer sam bio tamo, živio sam
sa siromašnima, jeo s njima. Shvatio sam da postoje drugačije vrijednosti i načela
i da možete naučiti fantastične stvari tamo gdje to ne biste očekivali. Od siromašnih
sam naučio mnogo više nego na sveučilištu, ali jako malo ljudi ima takvo iskustvo.
Ako se ne gleda izvana već uči iznutra, naučite sjajne stvari. Ljudi koji žele raditi
na iskorjenjivanju siromaštva ne znaju da je u siromaštvu golemo stvaralaštvo. Ne
možete biti idiot ako želite preživjeti. Kreativnost je konstantna. Zatim suradnja,
međusobna pomoć, izvanredne stvari koje se više ne nalaze u dominantnom društvu, individualističkom,
egoističnom, pohlepnom, potpuno suprotnom. Kadšto je šok da nađete mnogo sretnije
ljude u siromaštvu nego u svojoj okolini. To znači da siromaštvo nije samo pitanje
novca. Mnogo je zamršenije, ili kako bismo rekli –složenije. Možete li, poštovani
slušatelji, u svemu ovome prepoznati i govor o Božjem dolasku među nas ljude ovoga
Božića?