Sažetak treće adventske propovijedi o. Cantalamesse

Papinski propovjednik, kapucin pater Raniero Cantalamessa i treću je svoju adventsku propovijed s vidika nove evangelizacije usredotočio na jednu od teškoća u prihvaćanju vjere, a to je racionalizam koji od razuma gotovo pravi novo lažno božanstvo, idola, te tako uzurpira mjesto koje pripada Bogu. Sveto pismo bi to jednostavno nazvalo mudrošću ovoga svijeta ili sekularističkim mentalitetom koji ne prihvaća nikakvu vjeru pa je čak i odbija s više ili manje nesnošljivosti i omalovažavanja.
Glede vjere, međutim, ne može vrhovni sudac biti razum, nego savjest. No ona se ne protivi razumu, nego ga usmjerava. Piše blaženi Henry Newman: Jednostavna sastavnica naše naravi, a ipak sve njezino djelovanje mogu se razumski opravdati, a da o njemu ne ovisi. S tim je u vezi i primjedba Blaisa Pascala: Najviši čin razuma jest u tome da postoji mnogo toga što ga nadilazi. Stoga je pred stvarnošću doista potrebno učeno neznanje, da bi se moglo dalje prodirati ili uspinjati. Odatle i ona poznata Pascalova izreka da srce ima druge razloge za koje razum ne zna.
Potrebno je stoga, kaže p. Cantalamessa učiniti važan korak prema smislu za sveto ne samo u ljudima nego pogotovo u Objavi. Sve to nadilazi razum, ali ga i uzdiže. No u ovo doba kad se skidaju sve svetinje čak na svim poljima umjetnosti, valja ponovno otkriti i ono što Kant veli što ga posebno zadivljuje, ispunjava poštovanjem, a to je zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni. Kao da smo se zaboravili iznenaditi ljepotom, ali i onima koji su još sačuvali otvorenost dječjega srca za divote Božje u ovome svijetu. Upravo tom svijetu potrebni su stoga svjedoci, zadivljeni nad tom stvarnošću i još više nad objavom Boga koji, za razliku od mnogih koji misle da će ga dohvatiti, puštaju da im bude blizu. Tu i jest razlika između kršćanstva i drugih religija. Mnogi se propinju do božanstva, da bi od sebe često stvorili božanstvo, dok je kršćanstvo u istini Božjega silaženja među ljude, da bi ih uzdigao.
Odatle i snaga i veličina i ljepota Božića. Bog silazi u tišini i prihvaća ga Marija u tišini. Ona koja je o svemu razmišljala u svojem srcu. I pjesme, poput Stille Nacht izriču tu istinu, pa nam je pred tom tajnom učiniti ono što i Marija: kleknuti, klanjati se i šutjeti, zaključuje papin propovjednik, kapucin Raniereo Cantalamessa.